U valovima velikih očekivanja

    1460

    Trivium

    In Waves

    Datum izdanja: 02.08.2011.

    Izdavač: Roadrunner Records

    Žanr: Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Capsizing the Sea
    2. In Waves
    3. Inception of the End
    4. Watch the World Burn
    5. Dusk Dismantled
    6. Black
    7. Built to Fall
    8. Caustic Are the Ties that Bind
    9. A Skyline’s Severance
    10. Forsake Not the Dream
    11. Of All These Yesterdays
    12. Chaos Reigns
    13. Leaving This World Behind

    Klinci koji su bili predodređeni naslijediti koga-god na tronu neke od vrsta metala više i nisu baš neka klinčadija niti po godinama, ali niti po broju albuma iza sebe (pet).

    Tri godine nakon “Shoguna“, floridski dečki Trivium dobili su teško breme na leđa, budući da njihov domaćin (to je Roadrunner Records, ali koga još zanima taj poslovni dio priče?!) zbilja zna nabrijati promociju i (nekad) ni iz čega stvoriti jedan od najiščekivanijih albuma godine.

    Dugotrajno najavljivani “In Waves” čekao se kao neko božansko djelo koje će okrenuti žestoki svijet naglavačke, ali i koje će svojom mističnom vizualnom pozadinom postaviti neke nove temelje modernog thrasha i njegovog metalcore rođaka.

    Prije nekoliko mjeseci naslovna stvar zainteresirala je javnost svojim izravnim i jednostavno žestokim stavom. U tom trenutku njihove najave kako ‘sada pišu ono što paše uz pjesmu a ne ono što pokazuje kako dobro sviraju’, djelovale su istinito (i mrvicu nepotrebno). Cjelokupni album ipak nosi drugačiju, ispoliranu, priču.

    Muziku podržava

    ‘Radimo sve kako bi baš svaki dio odgovarao u pjesmi i tako da svaki dio bude super-pamtljiv i da ljudima ne dosadi’ puno je bliže pravom stanju stvari. Nadolazeći hit “Built To Fall” tipičan je primjer jednog metal singla – smiriš vokale i usporiš bubnjeve. Ništa strašno… “Dusk Dismantled” i “Black” također su najavljivale album prije izlaska i, unatoč nekakvom nadnaravnom trudu, ostale samo prosječne.

    I onda na red stižu, recimo, “Inception of the End” ili “A Skylines Severance” gdje su zauzeli pristup koji je bolje ispao 2008. godine – ubaciti hrpu riffova, nezaobilaznih maidenovskih gitara, pa čak i prog dijelova s pjevušenjem i blastbeatovima. Zato su na “Forsake Not The Dream” rasturili srednji dio i urlanjem, i riffovima i bubnjevima, što je opet na “Caustic Are The Ties That Bind” ispalo proračunato (lagana sredina i staromodni aranžmani).

    Kad se bolje pogleda (i posluša), “In Waves” nekako i nije album koji bi se trebao promatrati iz kuta pojedinih pjesama, jer bi svaka od njih pojedinačno pronašla svojih pola metra potrebnih za mahanje glavom. Uvijek bi izronio neki genijalan riff, neki pametno složen dio – bilo žestok bilo lagan (kakve danas rijetko tko ima hrabrosti i nježnosti ubaciti).

    I onda se sve to razvuče na nekih 11 pjesama (ne računajući intro, outro i bonus stvari posebnog izdanja gdje se našla i Sepulturina “Slave New World”) i album – kašljuca. Možda je to i razlog što mnogi danas izbacuju singlove ili eventualno EP-ove, a možda je to i razlog zašto najbolje prolaze albumi nekih novih bendova od kojih nitko ne očekuje doktorske dizertacije.

    Vokalno, Matt i dalje muku muči s metalcore ‘optužbama’, pa čak i s odlukom koji dio prepustiti da ga otpjevaju drugi gitarist ili basist. Zato će i dalje biti cjenjeniji kao kreator i kao gitarist. Niti riječi mu ovaj put nisu duboke i zanimljive kao na konceptima koje je koristio prošli put (mislim da je već milijardu bendova pjesmu nazvalo “Watch The World Burn”). A kad smo ih već sve spomenuli, treba reći i da je novi bubnjar Nick Augusto jednostavno razvalio!

    Iako je postojala neka nada da nije tako, jasno je da su vremena kada je Trivium imao svijet na dlanu prošla. Najbolje pjesme vjerojatno su iza njih, a iako ovaj album ima pokoji trenutak čiste metal genijalnosti (posebno nakon nekoliko slušanja), “In Waves” će fanovima ‘samo’ ispuniti očekivanja i smjestiti se – negdje. Iako blizu, definitivno ne na sam vrh.

    Muziku podržava