U srcu emocija

    166

    Heart

    Live At The Royal Albert Hall

    dvd Live

    Datum izdanja: 25.11.2016.

    Izdavač: Eagle Rock Entertainment

    Žanr: Folk, Hard Rock, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Magic Man
    2. Heaven
    3. Dreamboat Annie
    4. What About Love
    5. I Jump
    6. Sweet Darlin’
    7. Two
    8. These Dreams
    9. Alone
    10. Beautiful Broken
    11. Mashallah!
    12. Silver Wheels / Crazy On You
    13. Sand
    14. No Quarter
    15. Barracuda
    16. Kick It Out

    Priča oko sastava Heart mnogima se vjerojatno isključivo ‘vrti’ oko megahita “Alone”, no ona je puno šira, dulja i dalja te svoje korijene ‘vuče’ iz šestog desetljeća prošlog stoljeća.

    Najprije u sastavu The Army (1967–1969), koji se potom zvaše White Heart (1969–1972), pa Hocus Pocus (1972–1973). No to su bili uglavnom neuspješni glazbeni pokušaji, sve do dolaska sestara Wilson, prvo pjevačice Ann, kada bend nastavlja pod imenom Heart, potom i gitaristice Nancy.Debitantska ploča “Dreamboat Annie” izašla je 1976. godine i, zanimljivo, bendu najprije osigurala uspjeh u Kanadi, da bi se popularnost proširila na SAD, a potom i na ostatak svijeta. U ’80-ima je uspjeh nakratko splasnuo, da bi opet eksplodirao izlaskom albuma “Heart” (1985.) i “Bad Animals” (1987.), posebice zbog ‘bijelosvjetskog’ hita, spomenute pjesme “Alone”.Bilo je još zanimljivih albuma u nadolazećim godinama, ukupno ih je objavljeno 16 studijskih, a aktualan je “Beautiful Broken” iz 2016., kombinacija novih i nekih, ranije objavljenih, na njemu re-aranžiranih pjesama. Da je Heart značajno glazbeno ime govori i podatak o 35 milijuna prodanih nosača zvuka, kao i to da je, ako netko tako nešto smatra relevantnim, 2013. godine primljen u rockersku ‘Kuću slavnih’.

    Glazbeno je tijekom karijere dosta evoluirao, pa i eksperimentirao, doduše, ne i previše izlazio van rock gabarita, no imao je periodičnih, većih ili manjih stilskih različitosti. U sedamdesetima je tako komponirao kombinaciju klasičnog i hard rocka, pa mu u ’80-ima glazba poprima obrise modernog hard i arena rocka, naredno desetljeće donosi nešto mekši i melodičniji rock zvuk, a zadnjih se godina vraća hard rocku. Svo to vrijeme, u svim fazama rada, sastavni dio Heartove glazbe bio je rafinirani zvuk američkog folka.

    Muziku podržava

    Dakako, ovo je ‘ugrubo’, bilo je tu još koječega, no otprilike je to slijed povijesnih događanja. Aktualni album “Beatiful Broken” glavna je konzola ovog koncerta, održanog 29. lipnja prošle godine u spektakularnom londonskom Royal Albert Hallu u kooperaciji s glasovitim Royal Philharmonic Orchestrom, pod ravnanjem Nicka Daviesa.

    Prvi je to puta da su sestre Wilson i njihova ekipa, u kojoj su nekoliko godina Ben Smith (bubnjevi), Dan Rothchild (bas), Craig Bartock (gitara) i Chris Joyner (klavijature/piano), održale nastup s cjelovitim orkestrom. Koncert ima, pa recimo to tako, dvije cjeline, od koje je jedna emotivnija, dublja, onako, intimnija, u kolaboraciji Hearta i spomenutog orkestra, a druga žešća, hard rockerski energična.

    Što se tiče kompletnog sadržaja izdanja, uz koncert u trajanju od nekih 80-ak minuta, može se pogledati i 13 i pol minuta opuštajućeg dodatnog sadržaja s kadrovima velebne londonske dvorane izvana i iznutra, nešto malo s probe, te ugodna razgovora sa sestrama Wilson. Dakle, ništa i ničega premalo, a niti previše.

    Koncert pak je malo remek-djelo, u kojem su rock i simfonije spojeni gotovo pa savršeno, s prejakom kemijom između benda i orkestra. Tijekom cijele svirke dojam je da odavna sviraju skupa. Jasno je da su orkestralni aranžmani, osim što su pjesmama ‘udahnuli’ dramaturško-epski ambijent, povremeno ih i smirivali u tempu, no s druge strane, pridonijeli su njihovoj punoći, sofisticiranosti, a dijelom bogme i bombastičnosti.

    A nađe li se netko kome ne leži kombinacija, odnosno korelacija Hearta i orkestra, pronaći će ovdje dovoljan broj zvukovnih steroida da svoje hormone ‘nafila’ žešćim i energičnijim ritmovima. Tako nešto nudi već samo otvaranje koncerta, u ‘staroj’ Heartovoj pjesmi “Magic Man“, a u sjajnoj, folk rock numeri “Heaven“, u kojoj Ann svira autoharfu, a Nancy ‘guda’ po gitari, pridružuje se orkestar.

    Dreamboat Annie” još je jedan svevremenski hit s početaka karijere na kojem je Ann svoju multiinstrumentalnost dočarala sviranjem flaute, a u nastavku uz neke novije numere sigurnim glasom vodila koncert. Koji do vrhunca dolazi u središnjem dijelu, gdje je Nancy, uz sugestivne Annine back-up vokale, izvrsno otpjevala novu stvar, sjetnu baladu “Two“, te “These Dreams“, još jednu ljubavnu pjesmu, originalno izašlu na albumu “Heart” iz 1985. godine.

    Pomalo nostalgična, a puno emotivna i uglađenog osjećaja, ganutljiva “Alone“, u kojoj orkestar sjaji svojim punim sjajem, dočarava vremena u kojima se glazba pisala, slušala i doživljavala srcem, dušom i razumom.

    Finale te pjesme označilo je i oproštaj od orkestra, a preostali je dio nastupa onaj poviše spomenuti drugi, za ljubitelje autohtonijih izvedbi Heartovih pjesama. Dva bisa malo su narušavala kontinuitet, ali opet ne toliko da publika ‘ispadne’ iz takta i u potpunosti ne bude predana uživanju u miksu novijih (“Beautiful Broken”, “Mashallah!”) i starijih pjesama (“Barracuda”, “Kick It Out”), među koje su ‘utrpane’ moćne izvedbe pjesama “Sand” od Lovemongers te Led Zeppelinova “No Quarter“.

    Premda se doima prekratkim, Heart je u ovom nastupu uspio napraviti vrlo dobar presjek svoje karijere i potvrditi svoju kvalitetu, te, usput, ‘odraditi’ jednu od boljih suradnji rock benda i smifonijskog orkestra. U kojem je nemoguće razlučiti tko je bio dojmljiviji.

    No da je tako nešto i moguće, ionako bi to bilo potpuno nebitno, jer upravo je sveobuhvatna cjelovitost jedna od ključnih karakteristika ovod koncerta.

    Muziku podržava