U potrazi za sobom našla pjesme

Na hrvatskoj estradi postoji eufemistički skovan termin pjevači(ce) u usponu. Riječ je o heterogenoj skupini ljudi: od talenata kojima se jednostavno nije ‘dogodio’ uspjeh, preko hiperambicioznih mediokriteta spremnih na gaženje preko ljudi, do likova koji ne znaju što bi sa sobom, pa to rade na hrvatskoj popularnoglazbenoj sceni.

Jelena Radan pripada u onu grupu kojima se veći uspjeh još nije dogodio, u smislu da je šira publika lako prepoznaje po pjesmi koju izvodi. Ono što joj se dogodilo jest da je ipak donekle prepoznata kao vrsna pjevačica, što će lako potvrditi novim albumom, nazvanim “Voyage” i opisanim kao ‘putovanje do sebe i natrag’. Jeleni je na ovoj ploči donekle uzor Zaz, a najveći je dobitak što je iz gotovo svih suradnika uspjela izvući dobre vibracije, usput zvučeći prirodno, komunikativno i emotivno te zdravo dozirajući različite senzibilitete (Meritas, Aljoša Šerić, Goran Bošković).“Voyage” je autobiografski koncipirana ploča čije niti (u tom smislu) nije lako slijediti: nisam uspio uhvatiti vezu između Jeleninog djetinjstva u Klanjcu, provedenih ljetovanja u Hrvacama, putovanja, prema autoričinim riječima, do Djevojčice i Žene, i pjevanja na engleskom, francuskom, portugalskom i hrvatskom jeziku.

Zanemari li se stvaralačka metafizika i smanje li se doživljaji izneseni u popratnoj bilješci, “Voyage” zvuči poput neke od kompilacija etikete Putumayo: kao proslava života u pjesmi na način da se kombiniraju etno, pop, jazz, folk i drugi sastojci te se ujedine s izražajnom svirkom i inspiriranom izvedbom ‘zvijezda večeri’. ‘Večer’ je, u maniri najboljih hrvatskih TV kuća, donekle popunjena repriznim programom, od 14 pjesama ukupno, četiri se ponavljaju na albumu, ali na različitim jezicima.

“Voyage” je rasna ljetna ploča kojoj je veliki minus što je izdana krajem lipnja, i što će veći dio promocije ići na jesen kada možda izazove ljetonostalgiju. Show tiho kradu Cinkuši koji su ionako sjajnoj “Zagreb izlazi na ocean” podarili emotivno, ali ne i patetično ruho, te pregršt dionica na koje vrijedi obratiti pažnju. Vrijedi spomenuti i “Čudo“, s decentnim puhačima na kraju, a u “A’ Florbella” Radan evocira akcente portugalskog porijekla.

Teško je ovom albumu poreći kvalitetu, kojom nadmašuje i mnogo razvikanija izdanja iz 2013., a teško je predvidjeti veći komercijalni uspjeh, tako da sve što ostaje jest Jeleni držati palčeve.

Uz prošlogodišnji pulski Chweger, “Voyage” je hrvatski ‘najeuropskiji’ album ove sezone i šteta je što se potencijali ova dva izvođača nisu više koristili u proslavama ulaska Hrvatske u EU.