Tužno srce neuravnotežene Gojire

    1038

    Gojira

    Magma

    Datum izdanja: 17.06.2016.

    Izdavač: Roadrunner Records / Dancing Bear

    Žanr: Eksperimental, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Shooting Star
    2. Silvera
    3. The Cell
    4. Stranded
    5. Yellow Stone
    6. Magma
    7. Pray
    8. Only Pain
    9. Low Lands
    10. Liberation

    Još kad je isplivala “Stranded” nešto mi je malo smrdilo. Mario Duplantier s jednostavnim i minimalističkim bubnjevima, njihove najave kako se odmiču od epskih pjesama i uobičajene usporedbe s Metallicom (‘nova Metallica’) i njihovom transformacijom oko albuma “Black”.

    Sve to kreiralo je najiščekivaniji album godine, a reputacija Gojire dovela je do toga da ih je danas jednostavno zabranjeno kritizirati. Možda nije zabranjeno, ali definitivno – nije cool. Sumnje su bile opravdane, ali nikako u smislu kvalitete, nego atmosfere i ‘mirisa’ albuma.Sve to je je djelomično i razumljivo – Patricia Rosa Duplantier, majka gazdi benda, bubnjara i gitarista preminula je i ostavila duboku brazgotinu na njihovim srcima te puno depresije na njihovim pjesmama. Htjeli su ga napraviti manje epskijim i nešto kraćim. Odlični singlovi “Stranded” i “Silvera” išli su u tom smjeru. Tu je i genijalna svirka na “The Cell” i “Only Pain“, pjesme u kojima gitare cvile i u kojima Gojiru stavite na tron modernog metala. I onda na ostatku albuma, a posebno na drugoj polovici netko ‘ugasi svjetlo’.Basistički interlude “Yellow Stone” (valjda još jedan okolišno osvješteni naziv), pa dugi i umorni prog “Low Lands”, pa dugi uvod u “Pray” nakon kojeg sam očekivao eksploziju kao na “The Art of Dying” a dobio samo mrvice, pa još malo mističnosti na naslovnoj pjesmi… I na kraju, kao da nije bilo dovoljno pauza, uvoda i zagrijavanja, na kraju dobivamo i akustični outro – “Liberation”.

    E sad, jesu li mistično, melankolično, atmosferično, hipnotičko, depresivno i nekonkretno ružne riječi i velike kritike? Ne znam ni sam, valjda ovisi što ste očekivali od nove Gojire. A ja sam očekivao puno! Očekivao sam album svih albuma, album godine, album desetljeća… A ne nekakvo eksperimentalno popunjavanje prostora između tri moćne metal himne!

    No, kad čujem vapaj “When you get to the other side, please send a sign” (na uvodnoj “The Shooting Star”) i pretpostavim da su radi obiteljske tragedije napisali i odsvirali nešto tmulije i tužnije – tko sam ja da ih radi toga prozivam?!

    Muziku podržava
    Stisni