Turisti
Human_esque
Datum izdanja:
Izdavač: Dallas Records
Žanr: Alternativni rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iva Močibob iz grupe ENI, Vlado Simčić Vava iz Laufera, Moni iz Blagdan Benda i Bobo Grujičić iz Kojota i Belfast Fooda u ovoj principijelnoj koaliciji prakticiraju alternativni rock iz devedesetih sa prstohvatom ženskog pisma, pogađate, iz devedesetih. Ovaj šarmantni trio jako se dobro zabavljao dok je snimao svoj prvijenac “Human_esque“. “Human_esque” ljubavno je pismo vlastitoj mladosti, godinama u kojima nismo nužno bili bolji ljudi, ali jesmo bili mlađi i više smo vjerovali u bolju budućnost. Ovaj album, osim posvete devedesetima (po subjektivnom mišljenju), nosi još i posvetu Ivinom ocu.
Ovaj dinamički trojac GSM se s inspiracijom na albumu nosi na različite načine. Po izrazito subjektivnom i utoliko nepravednom mišljenju ovog autora, nekako najnadahnutiji je Vlado Simčić Vava čije gitarističke dionice zvuče sjajno – upravo prodiru iz zvučnika. čovjek ne svira, nego plete i, da upotrijebimo onu krilaticu, “da nije Hrvat, bio bi… valjda… nehrvat ili nobelovac”. Za Ivu se zna da zna pjevati, a i za Bobu se zna da zna bubnjati.
Od devet pjesama na ovom albumu mnoge se brzo uvuku u uho, ali i još brže iz njega izađu. “Tvoja i slobodna” zvuči kao grunge posveta Meritasicama, Johnny Š. je zaslužio bolju posvetu od “Johnnyja”. Najekspresivniji komad muzike je “Os”, ambijentalna elektroničko-gitaristička melodijska zajednica koja svojom zagonetnom atmosferom vapi na još neka slušanja, a vrijedna pažnje je i “Srce kao nebo je”, skriveno, uglavnom akustično draguljče iz GSM radionice u kojoj Iva i Vava generiraju sugestivnu atmosferu.
S ovim albumom dogodila se još jedna slučajnost: gotovo uvijek kad sam na albumu čuo Ivine vokale, odmah bih se sjetio velikog broja vokalnih klišeja rock pjevačica iz devedesetih. Baš čudno.
No dobro. Nekad ljudi ulože hrpu dobrih namjera pa snime tek prosječnu ploču, a nekad muzičari iskašlju dobar album u tri nebitna pokušaja. “Human_esque” spada ipak u prvu kategoriju, no katkad bih stvarno volio da sam u krivu i ovaj put je jedan od tih kad bih više volio da mi se album svidi nego što to doista čini.
