Trostruki album folka vrhunske multiintrumentalistice

    1803

    Joanna Newsom

    Have One On Me

    Datum izdanja: 23.02.2010.

    Izdavač: Drag City

    Žanr: Alternative, Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Easy
    2. Have One On Me
    3. ’81
    4. Good Intentions Paving Company
    5. No Provenance
    6. Baby Birch
    1. On A Good Day
    2. You And Me, Bess
    3. In California
    4. Jackrabbits
    5. Go Long
    6. Occident
    1. Soft As Chalk
    2. Esme
    3. Autumn
    4. Ribbon Bows
    5. Kingfisher
    6. Does Not Suffice

    Teško je u nekoliko riječi opisati Joannu Newsom jer je ona totalno nesvakidašnja pojava u svijetu glazbe, budući da u svojim pjesmama uopće ne koristi tipične forme popularne glazbe.

    Pažnju na sebe je skrenula još 2004. s albumom “The Milk-Eyed Mender” koji je tada bio pravo iznenađenje i osvježenje jer gotovo nitko prije nje nije koristio harfu kao glavno glazbeno oružje, tek poneki samo popratno da bi obogatili glazbenu kulisu svojih pjesama. Tada se još sve činilo relativno normalnim, pjesme su trajale tradicionalne četiri minute, a od tada Joanna gura samo prema naprijed.

    Bilo je malo problematično kako napraviti nastavak prvijenca koji je doživio salve hvalospjeva i pri tome se ne ponavljati pa je njen sljedeći album “Ys” sačinjavalo samo pet pjesama prosječne dužine preko deset minuta po pjesmi. U albumu su se isprepletale atmosferične i bajkovite priče u kojima su vokalne dionice ponajviše izbijale u prvi plan. Ako je “The Milk-Eyed Mender” bio odličan, “Ys” ga je nadmašio za nekoliko stepenica pa ga slobodno možemo proglasiti pravim malim remek-djelom.

    Godina je 2010., vrijeme je za novi album, kako dalje? Vjerojatno se većinu vremena pitala ne želeći nešto otprije ponavljati pa joj je sjela odlična ideja o trostrukom albumu pod imenom “Have One On Me” s kojim želi počastiti sve svoje vjerne fanove. Da, dobro ste pročitali, album je trostruki s preko dva sata glazbe s nešto kraćim pjesmama (prosječno 6-7 minuta) od prethodnika.

    Muziku podržava

    “Have One On Me” i dalje suvereno hara folkom kojem je harfa u prvom planu, a potom i cijeli niz tradicionalnih instrumenata poput klavira, akustične gitare, trubača, gudača… Za razliku od “Ys“, smatram da je ovo ipak korak nazad jer osim činjenice da je album na tri CD-a, nije ponudila ništa novo i upečatljivo, iako pjesme nisu nimalo lošije od onih s prethodna dva albuma.

    Njen vokal i dalje više zavodljivo pripovijeda dugačke tekstove nego što ih pjeva pa je interpretacija, uz orkestracije koje su ovaj put nijansu drugačije posložene, i dalje glavni oslonac u glazbi Joanne Newsom.

    Refreni u pjesmama, kao i obično, ne postoje, a samim time se pjesme udaljavaju od mogućih vrhova top-ljestvica singlova, ali glazbi toliko zvonkoj uhu poput ove to i nije primarna zadaća, već je to užitak slušanja cjelokupnog izdanja što će ovaj put, zbog svoje dužine, biti mali problem.

    Kod recenziranja njenih albuma uvijek dolazim do problema izdvajanja ponekih pjesama, budući da su one višeslojne i podosta ujednačene pa se malo koja ističe kao najvažniji moment na albumu. Svih 18 pjesama ipak čini čvrstu cjelinu u kojoj se ističu mnoge harmonije koje lakoćom pogađa.

    Tijekom snimanja vokalnih dionica za ovaj album shvatila je da su na naplatu došli ‘hektolitri’ whiskeya koje je ranije ispijala pa je proces pjevanja morala malo promijeniti što na kraju nije ispalo preloše jer su interpretacije i dalje na vrlo zavidnoj razini. Ne znam kako će ju glas služiti u narednim godinama, ali svakako bi trebala malo pripaziti u svojim vokalnim akrobacijama koje često zvuče kao dodatni instrument u atmosferičnim pjesmama.

    Kada netko s toliko osebujnosti radi svoje pjesme, teško može ostati nezapažen pa iako je to vrlo daleko od naslovnica novina i top-ljestvica, možemo reći da iz dana u dan raste broj znatiželjnika koji se pomalo zaljubljuju u glazbu Joanne Newsom. Mogu ponoviti još jednom priču o ženama u folku, ali mislim da to više nema smisla jer je svima jasno koliko jakih autorica je scena iznijela proteklih godina, a među njima je Joanna svakako u samom vrhu.

    Možda je “Have One On Me” i najslabiji album od dosadašnja tri, ali tome je razlog što su prva dva bila genijalna, svaki na svoj način. Na ovom albumu u nekim trenucima ipak zvuči proračunato, svjesna svoje ekscentričnosti i unikatnosti na glazbenoj sceni, pa kao da se nije dovoljno trudila napraviti nešto novo, već je radije koračala iskušanim formama, iako je u nekim pjesmama promijenila glavni instrument (s harfe prešla na klavir).

    Bilo kako bilo, neobična priča se nastavlja te se nadam da će zdravlje poslužiti Joannu za nove divote u narednim godinama, a do tada imamo ovo trostruko (koje istina bez problema stane na dva diska) izdanje za uživanje.

    Muziku podržava