Trenuci nevjerojatne lakoće skladanja

dEUS, belgijski indie-rock prvaci, vraćaju se osvježeni i bolji no ikad. Nakon što su u periodu od izdavanja prethodnog albuma izgradili, za sada još uvijek derutan i neprezentativan, ali ipak funkcionalan studio (također nazvanim Vantage Point) i nekim čudom i dalje ostali kompletni, snimili su ukupno peti, tek drugi album s identičnom postavom kojeg su simbolično, a ne zbog kreativne manjkavosti nazvali “Vantage Point“.

Osnovani 1989. godine u Antwerpu, dEUS su odmah nakon izdavanja debija “Worst Case Scenario” zagospodarili belgijskom rock scenom, čiji tron sebično, ali ne i nezasluženo, drže i danas.

Granice male Belgije ruše 1999. godine s trećim albumom “The Ideal Crash” (po meni njihov najbolji uradak) kojim postaju popularni diljem Europe.

Kako to obično biva, nakon svakog uspjeha i uzleta, slijedi prisilno slijetanje. Što ode gore, mora dolje – netko je jednom rekao, pa su 2000. godine, u najvećem zanosu, napravili pauzu od sebe samih, odlučili se rastati i posvetiti drugim projektima.

Pauza je trajala punih pet godina, 2005. godine ponovno se okupljaju u nešto promijenjenoj postavi i objavljuju povratnički, eksperimentalni album “Pocket Revolution” na kojem se najviše udaljuju od svog bazičnog zvuka.

Album “Vantage Point” je putovanje u obrnutom smjeru kojim su se vratili onome što rade najbolje, čemu smo svjedočili na “The Ideal Crashu”. Isto se osjeti već u uvodnoj pjesmi “When She Comes Down” koja, doduše, ima raperski početak koji se brzo zaboravlja kada pjesmom zagospodare rock groove i tipičan pop refren.

“Oh Your God” je tipična rock pjesma koja najviše podsjeća na njihove prve albume i faze traženja. Najavni singl “Eternal Woman” klasična je dEUSovska stvar u kojoj do izražaja dolazi sva nevjerojatna lakoća njihova skladanja efektnih i lijepih pjesama. “Favourite Game” počinje prilično mračnim i zamućenim gitarskim riffom koji postepeno razvija pjesmu u totalnu rokačinu.

“Slow” je drugi singl na kojem kao gošća nastupa pjevačica benda The Knife, Karin Dreijer Andersson. “The Architect” je poprilično čudna pjesma koja me se i nije pretjerano dojmila, iako je u Belgiji bila hit singl.

“Is A Robot” zvuči kao zaboravljena pjesma s dEUSovog prethodnog albuma, ali u svakom slučaju kvalitetan filer, dobra priprema za nastavak albuma.

“The Vanishing Of Maria Schneider” najljepša je pjesma na albumu, a kao gostujući vokal sudjeluje pjevač Elbowa, Guy Garvey. Album zatvara “Popular Culture” u najboljoj dEUSovoj maniri jednostavnih i radiofoničnih melodija.

dEUS je jedan odličan bend koji je u stanju snimiti izvrstan album bez pretjeranih pretenzija da pokore cijeli glazbeni svijet, poput nekih njima sličnih bendova. Oni posjeduju konstantu u kvaliteti i zato zaslužuju da ih se svrsta u jedan viši rang današnje popularne muzike.