Trening još nije gotov

    2587

    Dave Gahan

    Hourglass

    Datum izdanja: 22.10.2007.

    Izdavač: Mute / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Saw Something
    2. Kingdom
    3. Deeper and Deeper
    4. 21 Days
    5. Miracles
    6. Use You
    7. Insoluble
    8. Endless
    9. A Little Lie
    10. Down

    Dave Gahan je na svojim samostalnim albumima mogao uraditi bilo što, tj. krenuti u kojem god pravcu hoće. Pošto je njegovo očijukanje s rockom i rock klikom u vrijeme grunge eksplozije ranih devedesetih bilo dijelom zaslužno i za razmirice i raskol unutar Depeche Modea, mogao se očekivati i odmak od mračne elektronike i korak ka klasičnijem pop-rock zvuku.

    Međutim, sa svojim drugim samostalnim albumom, “Hourglass“, Gahan pokazuje da glazbena vizija Depeche Modea – koja se najčešće u cijelosti pripisuje Martinu Goreu – i njemu najprirodnije leži. Naime, svaka od deset skladbi s albuma “Hourglass” bi se bez problema mogla naći na Depeche Mode albumu. Razlike između Goreovih i Gahanovih stvari su u nijansama, ne u formi.

    A što se rocka tiče, na “Hourglass” niti jedna pjesma nije niti približno rockerska kao Goreove “I Feel You” ili “Personal Jesus” (osim možda “Use You” sa žestokim refrenom), što samo dokazuje kako Gahan nije jedini član benda koji je zaslužan za približavanje DM rocku i rockerskoj publici (nije slučajno što Martina na koncertima možete vidjeti uglavnom za električnom gitarom).

    Uz Gahana sve pjesme na “Hourglass” potpisuju Christian Eigner i Andrew Phillpott. Njih trojica su složili glazbene kolaže u kojima se Dave najsigurnije osjeća.

    Muziku podržava

    Uvodna “Saw Something” ima onaj postepeni rast od laganog početka prema sve većoj dramatičnosti, kakve često možemo naći u opusu Depeche Modea. Kao šlag na kraju dođe solo Johna Frusciantea na gitari.

    S druge strane, “Kingdom” vuče na zadnji veliki hit Depeche Mode “Precious”, a “Deeper and Deeper” je prljavi, znojni, ljepljivi, lascivni techno broj kao stvoren za underground dance klub smješten u nekakvom bunkeru.

    Miracle” i “Insoluble” su Gahanovi pokušaji da uđe na teritorij meditativnih i emotivnih balada koje su zaštitni znak Martina Gorea.

    Vjerojatno ponajbolji trenuci dolaze na samom kraju albuma. Na “A Little Lie” sve sjeda na svoje mjesto: jednostavan, ali efektni tekst, bogata dramatska struktura i odlično pjevanje. Za njom puno ne zaostaje ni završna “Down“.

    Usporedbe uglavnom treba izbjegavati, no Gahan ne može pobjeći od usporedbe s Goreom. S obzirom da je na “Playing the Angel” Gahan po prvi put autorski doprinio Depeche Mode albumu, i s obzirom da s “Hourglass” Gahan gazi manje-više istim teritorijem kao i s Depeche Mode, ovaj njegov album se može shvatiti kao novi pokušaj dokazivanja i time još većeg autorskog nametanja unutar benda.

    No Martin je ipak bolji tekstopisac, a Dave ovim pjesmama koje još uvijek ne potpisuje sam i nije prezentirao puno toga novog. Sigurno da bilo koja od ovih pjesama može držati vodu na DM albumu, no da bi kao autor stao rame uz rame s Martinom, Gahan će morati pokazati da, poput svog kolege, posjeduje prepoznatljivi autorski rukopis.

    Muziku podržava