Trebaju nam bendovi poput Mel Camina

    1483

    Mel Camino

    Avion bez uzletne piste

    Datum izdanja: 01.09.2014.

    Izdavač: Spona Music

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Tvoja privatna utopija
    2. Zov šume (S Nadinog tuluma)
    3. Avion bez uzletne piste
    4. U magli od vanilije
    5. Pračovjek u raketi
    6. Slobodan
    7. Od čovjeka je nastao majmun
    8. Ivani
    9. Homo homini lupus
    10. El dorado

    Velikogoričanska ekipa okupljena oko Zlatka Majseca nakon tek malo više od godinu dana izdala je novi album, treći u karijeri benda.

    Kada malo pogledamo unatrag, možemo reći da se Mel Camino poprilično izmijenio, a istovremeno da se nije gotovo ništa izmijenio. Zlatko je bio i ostao glavni član i autor u bendu, a ostatak se godinama dosta mijenjao, ali glazbeno se svakim albumom čini da zaokružuju svoju sliku prema jednom zvuku koji jest dobar, radiofoničan i zabavan.S druge strane, Mel Camino kao da živi u krivo vrijeme jer sav njihov trud se vrlo slabo prima na terenu, ne dobivaju takav feedback kakav priželjkuju, odnosno kakav njihova glazba pruža. Da živimo u neko drugo vrijeme, vjerujem da bi se bend već lagano probio jer njihova glazba ponajprije podsjeća na rane radove Pipsa, a na novom albumu ima i mnogo dodirnih točaka s Novim valom. Znači, tu glazbu ljudi vole, a zašto ne vole Mel Camino?To je jedno pitanje kojeg se vjerojatno pitaju mnogi mladi bendovi jer mnogi od njih zvuče moderno i zanimljivo, ali im publika i mediji ne pružaju adekvatnu podršku. Budumo realni, to je posljedično uzročna cjelina jer bez publike se mediji ne dižu, a niti obratno, ako mediji ne isfuraju nešto, ljudi su prelijeni potražiti nešto novo, tako da većina današnjih bendova koji su nastali zadnjih desetak godina i dalje više sviraju za prijatelje i vjerne fanove nego za slavu i lovu.

    Shvatio je to i Zlatko Majsec, pa je novim albumom htio napraviti jednu malu revoluciju o kojoj nitko ni riječi, vjerojatno jer je nova fora Thoma Yorkea s BitTorrentom mnogo veća fora od potpuno besplatnog dijeljenja albuma u fizičkom formatu, a sve što treba je javiti kućnu adresu Zlatku na mail ili facebook i CD vam stiže.

    Muziku podržava

    Ovom zgodom Zlatko je kliknuo s Ivanom Veljačom koji je snimao i producirao album, te povremeno se primio i glazbenog dijela stvaranja. Tako timski složili su vrlo lijepe kulise koje podsjećaju na mnoge bendove od prije dvije-tri dekade, ali za razliku od prošlih albuma, dojma sam da nedostaje veći broj jačih pjesama kakvima je, na primjer “Kolumbo svoje duše”, obilovao.

    Nekoliko pjesama u uvodu albuma zvuči kao nešto što bi svatko vrlo rado htio čuti na radiju, opuštajuća pop rock glazba koja ne zamara slušatelja. Ono što bi slušatelja dodatno moglo intrigirati je vokal sa zanimljivom interpretacijom pjesama, te sam lirički dio.

    Što se tiče samog pjevanja, jasno je da Zlatko nije rođeni pjevač, ali njegova interpretacija to lijepo skriva i zamagljuje, a na ovom albumu se to i lijepo smiksalo, pa Zlatko zvuči kao nikad slobodniji što se pjevanja tiče. Drugi dio, lirički, tu se nije mnogo tog promijenilo još od prvijenca, karakteristični je to rukopis s pomalo neuobičajenim liričkim rješenjima, ali sve u svemu tekstovi pjesama su intrigantni i zanimljivi, tek ponegdje ispadaju potpuno promašeni.

    Nakon “Tvoja privatna utopija” i “Zov šume” koja je neuobičajeno bržeg ritma, dolazi balada “U magli id vanilije” koja zvuči kao da je ispala s prošlogodišnjeg albuma. Pjesma je bombastična, moćna i upečatljiva, pa je prava šteta što je skraćena ‘fade out-om’ na samom kraju kad su se instrumenti totalno razbudili.

    Ono zbog čega ovo jest slabiji album od svojih prethodnika jesu skladbe poput “Pračovjek u raketi” ili skladbe “Slobodan” kojom kao da su htjeli postati kopije svojih idola iz mladosti. Ipak, takve momente može se lako preskočiti i slušati ostatak albuma koji ima snagu zadržati slušatelja zaokupiranim.

    Avion bez uzletne piste” je najslabiji album Mel Camina dosad, ali nije loš album. S prva dva albuma su digli ljestvicu visoko, pa je jasno da je ovih deset skladbi za klasu slabije od prijašnjih, ali i dalje prikazuju Mel Camino kao jedan od zanimljivijih bendova ‘mlađe generacije’.

    Borba s vjetrenjačama, odnosno sa slušanošću i zastupljenošću u medijima i u bilježnicama promotora teško da će se rapidno dignuti s ovim albumom što je prava šteta jer ispada da se Zlatko trudi uzalud, pa bi bila prava šteta da jednog dana odluči odustati od glazbe. To ne bi bilo dobro jer nam trebaju bendovi poput Mel Camina koji standardno pop rock štivo čitaju na malo drugačiji način.

    Muziku podržava