Treba li nam još jedna Lady GaGa?

Gledajući fotke po netu, s pojavom Jessie J kao da smo dobili spoj neprikosnovene Lady GaGe i Katy Perry, na što će mnogi reći ‘o, ne’… Možda joj ipak treba dati šansu i preslušati album.

Zadnjih desetak godina od pojava prvih kopija kraljice Madonne naovamo, izmijenilo se podosta toga, ali je većinom sve ostalo isto. Uvijek se traže dva različita tipa cura koja će vladati pop pozornicama i kada se njihov početni dojam promijeni, tada i njihove karijere najčešće propadaju.

Od početnih Britney i Christine, do posljednjih pokušaja uključujući i Jessie J, jasno je vidljivo da ekscesi pomažu u karijeri, pa ona zlatna poruka ‘važno da si u novinama, makar i po dobrome’ pomogla je i Katy Perry, Lady GaGi, Pink, Rihanni, Avril Lavigne, povratku Britney Spears… A vjerujem da će i Jessie J.Glazbeno gledajući, Jessie J ne odmiče previše od svih gore navedenih pjevačica, to je klasičan pop zvuk koji ide iz krajnosti u krajnost, od laganih balada, preko slatkastih melodija, sve do r’n’b-dance rasturačina. Takav koktel zasigurno će biti i više nego dovoljan za niz tinejdžera, a ako se još netko zalijepi, odlično.

Već kada usporedimo prva dva singla, bit će nam sve jasno jer su upravo oni u onoj kategoriji ‘nebo i zemlja’. “Do It Like a Dude” skroz je u điru GaGe samo što nema toliko izražajan pop moment u refrenu kao Lady, dok je “Price Tag” limunadica u stilu Natashe Bedigfield s ‘popularnim rap umetkom’ pod imenom B.o.B.

Ostalo također jako balansira. Nakon spomenute uvodne “Price Tag”, slijedi nekoliko žešćih pjesama, pa nekoliko gotovo soul balada, potom opet nekoliko elektroničkih splačina, dok kraj pripada većinom transžanrovskim pjesmama kojima je teško odrediti glavu i rep (kao u principu i cijelom albumu).

I dok je nova ‘gagamanija’ počela s izlaskom njenog novog singla i velikim iščekivanjem novog albuma, sve drugo lagano pada u vodu, posebno neke kopije koje se trude biti barem djelomično uspješne kao Lady GaGa. Vjerujem da će i ova godina biti Gagina (što dokazuje svakodnevno praćenje svih njenih koraka i spoticanja), pa je možda Jessie J u malo krivo vrijeme pustila album na tržište, svega dva-tri mjeseca prije Gaginog, pa će nakon izlaska “Born This Way” sve prije toga brzo pasti u zaborav.

Objektivno gledajući, možda je tako i najbolje jer albumu “Who Are You” nedostaje osobnosti, odnosno bolje određenosti što Jessie J točno želi biti, želi li biti nova Lady GaGa, nova Katy Perry, nova Lily Allen, nova Pink ili što god da bude, samo da publika popuši… Zasad je sve relativno okej zbog uspješnih singlica, ali iza njih ipak je velik propuh koji se teško može zakamuflirati, osim ako neće ubrzo doći ‘reload’ ovog albuma.