Soundtrack
Transformers 3: Dark of the Moon (the album)
Datum izdanja: 13.07.2011.
Izdavač: Warner Bros / Dancing Bear
Žanr: Hard Rock, Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ne znam točno što se (i kada) to dogodilo da ljudi izbacuju soundtrack bez da su pjesme uopće bile u filmu.
Da, industrija se vinula u nebo i više nije bilo dovoljno prodati 16
bilijardi karata za kino i poskupiti ih jer su izmislili još osam
dimenzija u kojima ih možete gledati i prodati klincima Optimus Primea u
šest boja.
No dobro, izjadali se jesmo i vrijeme je da se bacimo na dio merchandisea koji prati mega-giga blockbuster “Transformers“. Treći nastavak dobio je naziv “Dark of the Moon” i poručujem svima da ga pogledaju, ako i najmanje žude za bijegom od vanjskog svijeta okaljanog svakojakim najavama privatizacija i teorijama zavjere. Film nije prevelika pamet, nego još jedna bombastična epizoda gdje Michael Bay ispipava koliko daleko specijalni efekti i tehnologija mogu ići. Film u sebi ima dosta muzike, pa zato postoji i pravi soundtrack, ali i ono što se zove “The Album“.
Već na omotu albuma piše ‘A number of tracks may not be contained in the Film‘ i to vam govori sve. “The Score” kompozitora Stevea Jablonskya ima sve silne orkestracije kojima se ukrašavaju scene borbe ili drame, a “The Album” ima – Linkin Park. Više manje – to je to.
Nakon što se njihova “Iridescent” nekoliko puta djelomično pojavi tijekom filma, pa odsvira do kraja na odjavnoj špici, pojavi se i Paramore sa svojim “Monster“, koju su napisali specijalno za ovaj film. Osim toga, mislim da kompletni ostatak ovog albuma služi nekim drugim svrhama.
Vratimo se Linkin Parku, bendu koji je glazbeno obilježio svaki od nastavaka ovog serijala. “What I’ve Done” se zaorila na kraju Jedinice, pa je Dvojka izašla prebrzo da bi oni snimili novi album, pa su brže-bolje složili sličnu i simpatičnu “New Divide“, a ovaj put Bay se zaljubio u “Iridescent”, jedinu smislenu stvar s njihovog zadnjeg lošeg kvazi-eksperimentalnog albuma.
Za ove potrebe, pjesma je malo prearanžirana u odnosu na album tako da su odmah ubacili elektronski ritam i, na žalost, skresali zborne vokale pred kraj pjesme, koji inače odlično služe pjesmi. Riječi “When you were standing in the wake of devastation / when you were waiting on the edge of the unknown / with the cataclysm raining down, insides crying save me now / you were there and possibly alone” odlično pašu u scenu gdje glavni akteri srljaju prema svojem kraju.
Jedini koji su se potrudili (na žalost – uzaludno) da slože nešto ekskluzivno za ovaj film su The Goo Goo Dolls. Rock baladica “All That You Are” očito puca na uspjeh njihovog ultimativnog hita “Iris”. Rijetki koji se ne ubrajaju u ovaj komercijalniji alternativni rock ovdje su Mastodon sa svojom verzijom ZZ Topove “Just Got Paid“. Blues rock znaju odraditi, ali su mi draži u svom originalnom okruženju.
Staind je ovdje najavio svoj nadolazeći album pjesmom “The Bottom” i pokazao da se znaju razljutiti i da bi novi album mogao i trebao isprati gorak okus iz prošlih nekoliko godina. Sličnu atmosferu čuvaju Art of Dying i Theory of a Deadman svojim komercijalnim grunge-rockom.
Kad se uz to sve ubace kršćanski rockeri Skillet, ritmičniji svijet od Taking Back Sunday i Black Veil Brides, jasno je i tko se krije iza izvršnih imena ovog izdanja. Zamisao Michaela Baya kako još ispromovirati ovaj film, očito je bila ovakva modern-rock kompilacija pobjegla iz ruku provjerene ekipe. Rob Cavallo ima svojih nekoliko bendova ovdje (i sjedi pri vrhu ovog izdavača), pa vječiti Howard Bendon, Josh Abraham i slični. Sve imena koja su s bendovima slagala neke od najuspješnijih modernih i komercijalno uspješnih rock albuma posljednjeg desetljeća.
Spojiti ovaj album s filmom i nema neku logičnu zvijezdu vodilju, osim da i film i album pucaju na sličnu publiku koja bi se mogla dobro zabaviti i s jednim i s drugim. S te strane – predlažem pridruživanje veseloj ekipi. Ali, uz jako obuzdana očekivanja, molim!