Tom & Jerry modernog muzičkog svijeta

Kada se zajedno nađu lik zasićen svojim originalnim bendom i crtač stripova kako bi napravili ‘virtualni’ bend, to bi svakom normalnom muzičkom ljubitelju djelovalo kao jednokratna nakaradna zajebancija zanimljivija javnosti zbog likova u pozadini, nego same kvalitete.

Ali, gledajte što se dogodilo s Albarnom, Hewlettom i Gorillazima!
Jednokratni projekt ima četiri albuma, hrpetinu hitova i deset godina
iza sebe.

Osim toga, album rariteta već su izdali, live album također, jedno studijsko izdanje bubnuli su kao ekskluzivu za iPad i preostalo je rođendan obilježiti – priznajmo ipak – ispraznom kolekcijom hitova. Nikako Gorillaz ne zaslužuju etiketu ‘isprazni’, ali ovdje je riječ o suhoparnom kronološkom nabacivanju svih mogućih singlova i hitova. Uz napomenu da zadnjeg albuma “The Fall” ovdje uopće nema. Neka njihov label neukom narodu objasni zašto su ljuti na taj album (hint: prvotno je besplatno ponuđen na Internetu).Ovaj multimedijalni projekt, bend ili ideja zaslužuje referenciranje svih koji će analizirati muziku, marketing, kulturu i Internet generaciju ovog tisućljeća (ili njegovog početka, barem). “Clint Eastwood“, kao ultimativni primjer uspješnog hita, možda čak ni ne opisuje njihovu karijeru precizno kao melankoličnije “Tomorrow Comes Today” ili nazivom opisana “On Melancholy Hill“. Naravno, ne treba zaboraviti ni galaksijski prepoznatljive “Feel Good Inc.” i “Dare“.

Malo hip-hopa svakojakih gostiju, malo electro zvukova, popastičnost za moderno doba i živi instrumenti koji svemu daju simpatičnu analognost najbolji su miks koji pokazuje zašto je ovaj bend prigrlio toliko raznolik profil ljudi. Posebno tamo početkom ovih “nultih” godina kada je taj projekt muzičkom svijetu sjeo baš kao budali šamar.

Dakle, već smo rekli – nema ničega s albuma “The Fall“, ubačena je “Doncamatic” kao otpadak (ili dodatak) “Plastic Beach“, te dva remiksa. O ostalom sadržaju kompilacije već i same statistike znaju više no što ih tekst nakon nekoliko godina može popratiti…

I je li to sve dosta da se ovoga primi itko od fanova osim onih koji žude za fizičkim izdanjem (krivac potpisuje)? Ah, ta vječita tema ‘best of’ albuma… Čini se da će opet poslužiti samo onima koji jednostavno nemaju vremena ispočetka, na onaj dobri stari staromodni način, otkrivati, otkriti i shvatiti neki bend iz temelja. Površno, ali i to je opcija…