Timo Tolkki's Avalon
The Land Of New Hope
Datum izdanja: 17.05.2013.
Izdavač: Frontier Records
Žanr: Power Metal, Symphonic Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon napuštanja Stratovariusa u 2008. godini, osnivanja Symphonie i Revolution Reinassancea, dvije supergrupe koje nisu zaživjele, te zadnjeg albuma Symphonie 2011. godine, Timo Tolkki pripremio je novu metal operu.
Metal operu po uzoru na Avantasiu, čak i bolju nego je to bila posljednja Avantasijina “The Mystery Of Time”. Mogli bismo reći da Timo nastavlja tamo gdje je Tobi stao, a čak je i Tobi imao sarkastične primjedbe na Tolkkiev novi proizvod, kako je tu ‘netko izvanredno kreativan; naslov albuma, gostujući vokali, vrijeme objave albuma. Baš čudna koincidencija, zar ne?’
No kasnije mu je Tobi zaželio sreću, a Tolkki, svjestan da će biti jako mnogo usporedbi s Avantasiom, rekao je da nitko ne posjeduje franšizu na metal opere. Tolkkieva lista gostujućih vokala za power metal fanove je impresivna; Elize Ryd (Amaranthe, Kamelot), Rob Rock (Impelliteri), sveprisutni Michael Kiske, sjajni Russell Allen (Symphony X, Adrenaline Mob), Sharon den Adel (Within Temptation) i Tony Kakko (Sonata Arctica). Gostujući glazbenici su Alex Holzwarth (Rhapsody Of Fire) na bubnjevima, te Jens Johansson (Stratovarius), Derek Sherinian (ex-Dream Teather) i Mikko Härkin (ex-Sonata Arctica), sva trojica na klavijaturama. Gitare i bas gitare svirao je Timo. U centru pozornosti najviše se našla odlična Elyze Ryd, s najvećim brojem gostovanja u pjesmama, zbog čega se pretpostavlja da će ona imati i najveće uloge u iduća dva nastavka trilogije.
Bez posebnog instrumentalnog uvoda, album započinje s “Avalanche Anthem“, brzom pjesmom pamtljivog refrena. Slijedi je “A World Without Us“, jedna od boljih, koja počinje višeglasjem, a nastavlja srednje brzim tempom, klavijaturama i Elyzinim vokalima dok se ne uključe Russell Allen i Rob Rock. Općenito, sve su pjesme ispunjene zvukovima klavijatura, neke čak i previše, što im može dati komercijalni pop prizvuk, pa se u toj gomili pop i elektronskih dodataka može izgubiti pojam ‘metal’, dok orkestracija, tipičnijih za metal opere, može nedostajati. Nježnije melodije i primjese balade nalazimo u “Shine” i “Enshrined In My Memory“, gdje Elyzin vokal apsolutno dolazi do izražaja, njena izvedba je izvanredna, zajedno s muškim višeglasjem u refrenu.
“Shine” pokazuje pun i prekrasan potencijal ženskih vokala Elyze i Sharon, mada Sharon i nema veliku ulogu ovog puta. “Shine” je srednjeg tempa, presječena s gitarskim solom, osjećajna i jedna od boljih na albumu. Još jedna balada je “In The Name Of The Rose“, nježna i orkestralna, ispunjena zvukovima piana i flaute s nekolicinom riffova, Elyzinim vokalima dok se ne uključi Allen koji u refrenu pokazuje sav raspon svojih vokala. “We Will Find A Way” je brza, s pamtljivim refrenom, u kojoj se Tony Kakko i Rob Rock sjajno nadopunjavaju unatoč samoj predvidljivosti pjesme. Također je jedna od boljih pjesama na ovom izdanju.
“The Magic Of The Night” je ultra brza, ispunjena klavijaturama i duplim bas bubnjevima, i najviše od svih podsjeća na uratke Avantasie, čak i lirički. Posljednja, ujedno i naslovna “The Land Of New Hope“, najduža je, skoro devetominutna, jedina pjesma na kojoj se pojavljuje Michael Kiske i na kojoj ni on vokalno ne kaska za drugima, i unatoč godinama pokazuje da je još uvijek itekako sposoban. Tempo pjesme se izmjenjuje, od laganog početka, sporog tempa do brzog tempa, no nedostatak je taj što uopće nema promjena u riffovima kao ni Kiskeovog tonaliteta, tu su jedino promjene tempa, struktura je klasična i takva traje devet minuta, pa se u jednom dijelu može učiniti da predugo traje.
Vokalne izvedbe i sama produkcija albuma jako su dobre, a Elyze, najviše zastupljena u pjesmama, doista se dokazala svojim tehniciranjem kao i nevjerojatnom emotivnošću kroz pjesme, uz sjajnog Russella Allena koji se još jednom dokazuje svojim izvedbama, pogotovo u kombinaciji s Robom Rockom, a Tony Kakko pjesmi “We Will Find A Way” daje živost.
“The Land Of New Hope” glazbeno je nešto malo više od prosječnog, melodičnog metal uratka namijenjenog fanovima metal opere, a Tolkkiu bi mogao vratiti pokoji trenutak slave nakon propalih projekata Revolution Reinassance i Symphonia. Iako čitav album ima potencijala, u nekim pjesmama koje se razblaže ipak može povremeno razočarati. A bi li Avalon mogao zvučati kao nastavak Avantasijinih remek-djela “Metal Opera I & II“, vidjet ćemo u bliskoj budućnosti, budući da je Tolkki najavio glazbenu trilogiju, tako da je “The Land Of New Hope” tek prvi korak.