Tko kaže da Massimo ne piše pjesme?

Da počnemo od kraja: pitanje za 1.000.000 kuna: zašto se Massimo Savić u svom drugom dijelu karijere sve više oslanjao na obrade ili pjesme drugih autora? Odgovor zna samo on, no možda dio tog odgovora leži u grupi Dorian Gray.

Formirani početkom osamdesetih, Dorian Gray se razvio s jasnim umjetničkim konceptom: naslonjeni na ‘berlinsku’ fazu Davida Bowiea, rad Briana Enoa, te na rad grupa Roxy Music i Talking Heads, Dorian Gray su radili ‘urbanu’, neurotičnu i pompoznu muziku koja možda najbolje funkcionira kada se svjetla velegrada počnu gasiti.

Glas Massima Savića bio nevjerojatno gorivo, a odličan dodatak bila je svirka cijelog benda. Šmiranje, šlepanje i izvlačenje na neke druge adute nije postojalo. Osim što je izrastao u prepoznatljiv vokal (previše prepoznatljiv, rekli bi cinici), Massimo Savić je (bio) izvrstan gitarist, a i autorski doprinosi su kvalitetni.

Prva dva, friško ponovo objavljena albuma grupe Dorian Gray na jednom CD-u evociraju snagu unutarnjih demona članova grupe Dorian Gray. Jedina neautorska pjesma na cijelom albumu je “Sjaj u tami” koja je obrada pjesme “The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore” iz repertoara grupe The Walker Brothers. Najistaknutiji član Walker Brothersa, Scott Walker, snimio je nekoliko izvrsnih solo-albuma krajem šezdesetih te utjecao na mladog Davida Bowiea, a Bowieva pjesma “Heroes” poslužit će kao uzor u instrumentalnom dijelu “Sjaja u tami”. Možemo reći, krug je zatvoren.

Nažalost, slično se moglo reći i za komercijalnu budućnost Doriana Graya. U Beogradu je u isto doba postojala stilski slična, ali mnogo upornija grupa talentiranih glazbenika. Riječ je o grupi Ekatarina Velika, koji su uspjeli pregrmjeti početno nerazumijevanje publike te se nametnuti kao velik bend.

Nakon drugog albuma matične mu grupe Savić se uputio u solo-karijeru, a ostali, kako tko. Zapravo, već na drugom albumu “Za tvoje oči” osjeća se nevjerojatna količina napetosti, što je blagotvorno djelovalo na kvalitetu albuma, no ploča “Za tvoje oči” nije uspjela isporučiti hit-singl. “Za tvoje oči” se mogla shvatiti kao predigra za remek-djelo koje nikad nije stiglo. Unatoč kvaliteti albuma uspjeh je bio tek djelomičan, iako je kao cjelina “Za tvoje oči” za nekoliko koraka bolji album od prvijenca “Sjaj u tami“. Debi “Sjaj u tami” nažalost više funkcionira kao singl naslovne pjesme i pripadajuće B-strane.

Što se pakiranja tiče, ovo je mnogo decentnije obavljeno nego kičeraj na “The Ultimate Collection”, knjižica pruža više informacija, tako da je lijepo vidjeti napredak i po tom pitanju.

Ovo izdanje će biti odlična prigoda da se ljubitelji osamdesetih (kakvih u Zagrebu nikad nije nedostajalo) opet prisjete kultnog benda iz tog perioda koji je možda mogao i više, ali trebamo biti zahvalni da je ostavio i ovo.