Tiha gitara brege dere

“Što ga dulje slušaš, to je bolji” jedna je od omiljenih fraza pomoću kojih prodavači u CD-shopovima i ljubitelji neslušljive muzike pokušavaju uvaliti neko od ‘briljantnih izdanja’ pretjerano znatiželjnim glazbenim konzumentima.

Nažalost, kada izvođač snimi album koji je doista takav, onda se pojave tegobe s uvjeravanjem zainteresiranog općinstva.Thurston Moore je, što sam, što s grupom Sonic Youth, snimio cca. dva tuceta albuma koji perfektno zadovoljavaju gore navedeni slogan, dakle, riječ je o nosačima zvuka koji su preživjeli test vremena, utjecali na mlađu generaciju muzičara i najvažnije, trajno se uselili u uši relativno malobrojnih, ali itekako zahtjevnih i zahvalnih slušatelja.

Zvuk grupe Sonic Youth temeljio se na ‘prljavim’ električnim gitarama, distorzijama, povremeno i sjedinjavanju melodije i buke, a na ovom albumu Moore se gotovo u potpunosti oboružao akustičnom gitarom i poput trubadura (Neil Young mi pada na pamet), ispovjednim tonom kreira tradicionalnu indie-folk-rock pjesmaricu. Pomaže mu Beck Hansen, i sam ljubitelj čudnih zvukova, no na ovom se albumu oslanjaju na ogoljenu instrumentalnu melankoličnu atmosferu akustičnih gitara podcrtanu gudačima ili synthovima (sjetimo se pokliča “Quiet is new loud“).

• “Demolished Thoughts” po dojmu podsjeća na Beckov “Sea Change”, koji je Hansen sastavljao u vrijeme raskida emocionalne veze, a “Demolished Thoughts” pojavio se u prodaji malo prije vijesti o razlazu Moorea i njegove supruge Kim Gordon. Vjerojatno će dominantna interpretacija ovih pjesama biti kako je Thurston ovim albumom lizao rane uslijed ljubavnog brodoloma.

Dominantna emocija na ovom 47 minuta dugom albumu je slobodno plutajuća tuga, i to u onoj fazi kada čovjek ne zna je li bolje zadržati je za sebe ili pustiti je van. Pjesme su suzdržane, pogotovo pažnju plijeni način kako Moore uspijeva minimalistički dočarati potpunu emociju.

Od početka i “Benediction” pa do kraja s “January” imamo posla sa zahtjevnom pločom, koja vrlo polako otkriva svoje čari (kao što je blistava “Orchard Street“). U odnosu na spomenuti “Sea Change” (koji je ‘elegantno potrošen’ i mnogo pristupačniji) “Demolished Thoughts” je mučniji, mirniji i hermetičniji. Jednostavno, to je ploča za odabrane trenutke i odabrana raspoloženja.

“Demolished Thoughts” će vjerojatno zadovoljiti ‘glad’ poštovatelja grupe Sonic Youth za novim pjesmama, iako će žešćim pristašama ‘buke’ možda nedostajati ‘struja’.