The Killers: Penzionerski rock

    1917

    The Killers

    Wonderful Wonderful

    Datum izdanja: 22.09.2017.

    Izdavač: Island Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Wonderful Wonderful
    2. The Man
    3. Rut
    4. Life to Come
    5. Run for Cover
    6. Tyson vs. Douglas
    7. Some Kind of Love
    8. Out of My Mind
    9. The Calling
    10. Have All the Songs Been Written?

    Bas dugo nije u The Killersa zvučao tako dobro, a najbolje od sebe daju već u prvim sekundama gustog i atmosferičnog otvaranja albuma naslovnom numerom asocijacija na duge noćne vožnje samospoznaje. Ona se prelijeva i u najavni “The Man” koji će nesumnjivo biti budućim obilježjem ove glazbene ere svojim stadionskim šepurenjem i autoironičnim tekstom koji će se kao tema granati kroz cijeli album gdje Flowers kao pjesnik preispituje svoju poziciju u životu kao muškarac, muž, otac ali i frontman koji se pita “jesu li sve pjesme otpjevane” nakon kreativne blokade na koju se osvrće (iako je to čudno imamo li na umu drugi samostalni album “The Desired Effect”). No ovdje je željeni efekt izostao. Možda zbog prevelikih očekivanja od benda koji zaslužuje svoj visokopozicionirani položaj.

    Ilustracija: Igor Jurilj

    Očekivanja su velika nakon što, nakon pet godina, sam bend najavljuje ponajbolje u zadnjem desetljeću u kojem su objavili dva albuma, od kojih se zadnjeg gotovo odriču i za koji tvrde da nisu bili dovoljno iskreni i anažirani. Očekivanja su velika nakon tri najavna singla drugačije estetike od dosadašnje zbog čega se nadamo da su se The Killers osvježili. No stvarnost je potpuno drukčija od očekivanja i Flowers kao tekstopisac i dalje neumoljivo grize sentimentalizam i nostalgiju, uspoređujući sadašnjeg s prijašnjim sebe i gledajući s visoka na svoju mlađu osobu. Prerano je za krizu srednjih godina i autorefleksiju velikih proporcija nakon čega slijedi velika životna epifanija. No The Killersi tako i zvuče: duboko zapeli u osamdesetima s tračkom svježine primjetne u novoinkorporiranoj elektronici. Ona ih čupa iz usporedbi s rock legendama kao što su Dire Straits, U2 i Springsteen ali unatoč tome i dalje zvuče ‘poput’… Pored toga, previše je ega u toj kritici prijašnjeg, pomalo omalovažavanog života u odnosu na sadašnju zrelost proizašlu iz privatnih borbi, poput psihičkih problema frontmanove žene i preispitivanja u bendu koja su rezultirala odbijanjem odlaska na turneje gitarista Marka i Davea.

    Muziku podržava

    Međutim, nakon kolosalnog otvaranja albuma naslovnom pjesmom, dvjema objavljenim singlicama, prilično frajerskim zatvaranjem priče biblijskim recitalom Woodyja Harrelsona u “The Calling”, teškog i prljavog bluzerskog basa (koja možda malo previše vuče na misnu propovijed što je već godinama Flowersova praksa, posebice na samostalnim projektima). Ona do kraja provodi linije basa koje u radionici Killersa vjerojatno najviše evoluiraju.

    “Wonderful Wonderful”, koherentniji od prethodnika, bespogovorno zasjenjuje prethodni podbačaj “Battle Born” ali ne i “Day and Age” koji je ipak bio puno svježiji od ove novovalne ustajale reciklaže, ali The Killers počinju zvučati kao ocvali rockeri s dovoljno elana da snimaju nove stvari za fanove u krizi srednjih godina.

    Muziku podržava