The Gaslight Anthem na biciklu

    735

    Brian Fallon

    Painkillers

    Datum izdanja: 11.03.2016.

    Izdavač: Island Records

    Žanr: Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Wonderful Life
    2. Painkillers
    3. Among Other Foolish Things
    4. Smoke
    5. Steve McQueen
    6. Nobody Wins
    7. Rosemary
    8. Red Lights
    9. Long Drives
    10. Honey Magnolia
    11. Mojo Hand
    12. Open All Night

    Brian Fallon je rock-ubojica dječjeg lica.

    Višestruki motivi su nostalgija i srcobolja, oružje je pješčani vokal u kombinaciji s muzičkim instrumentima, a žrtve smo svi mi s ušima. Za sve neupoznate, Brian je motor rock benda The Gaslight Anthem, benda koji je odnedavno na nedefiniranom dopustu. “Painkillers” je njegov prvi solo album, iako i ovdje ima bend u pozadini, tako da nema isključive akustike, odnosno soliranja.Asocijacije koje su se vezivale uz Briana i TGA i dalje su tu – Bruce Springsteen i Tom Petty kao glavni utjecaji, uzori, usporedbe i paralele. Nadalje ima tu i nešto Boba Dylana i americane te neiscrpnih motiva koji valjda samo iz njegovih usta ne zvuče prežvakano i samo-parodično – non-stop svratišta, cadillac sa spuštenim krovom pod mjesečinom, djevojke imena Maria i ulice New Jerseya čija rasvjeta ne osvjetljava baš ništa. Nostalgija do jaja.

    Fallon je i dalje, unatoč značajnom usporavanju ritma i dinamike, uspio uvući slušatelja u lagani rock’n’roll svijet koji može proći i na katoličkom radiju.

    Muziku podržava

    Album je prožet mješavinom poluakustičnih balada, laganih bubnjeva i himničkih refrena. Ono što Brianu uspijeva ne samo ovdje, ali naročito ovdje gdje je fokus na vokalu i tekstu nešto jači, jest da se u njegovim pjesmama i tekstovima ne da razaznati pjeva li o sebi ili o nekom izmišljenom liku u koji se uživi i u kojem se mogu prepoznati slušatelji.

    Iskreno, u ovakvom aranžmanu mogao je pjevati o promjerima vodoinstalaterskih cijevi i ja bih uživao jer je nekad dovoljan samo taj glas i ta zvučna podloga da podigne raspoloženje. Cjelokupno gledano atmosfera je proljetna – jedna pjesma je sunce, druga kiša, a treća je nepredvidivo hladno jutro. Ono što mi je još super je to što su sve stvari kraće od četiri, a neke čak i od tri minute.

    Tamo gdje je Anthem stao, na najslabijem albumu karijere, tmurnom i tužnom “Get Hurt” s crvenom guzom na naslovnici, Brian je s “Painkillers” napravio korak ka pročišćenju i pozitivi. Možda sada zvuči ludo, no pretpostavka kako bi on mogao za kojih 30 godina biti nešto poput Dylana ili Springsteena danas, je na mjestu.

    Zamislimo još jednu analogiju za kraj – The Gaslight Anthem, Fallonov najistaknutiji bend, vozi u petoj brzini i s vremenom prelazi na gradsku vožnju; Fallonovi projekti sa strane – The Horrible Crows i Molly And The Zombie presjeli su na moped; Brian se sada vozika na laganom rock’n’roll biciklu. Aleluja!

    Muziku podržava
    Stisni