Teško je nijansirati

Četrdesetogodišnji američki kantautor iz Louisiane, s glasom kao da se prejeo Bronhi bombona, Gill Landry na svom samonaslovljenom albumu zvuči više kao da mu je to zadnji u životu, nego tek treći.

Landry, kao i mnogo drugih kantautora, baštini ispovjedni, pomalo ambijentalni folk izričaj oplahnut countryem. ‘Nije ni njemu lako’ dalo bi se zaključiti kad se pročita popis pjesama na ovom albumu, koji počinje s “Funeral In My Heart”, a završava s “Bad Love”, a usput se koče naslovi “Waiting For Your Love” i “Lost Love”.Landry je vrstan autor, koji ‘zna s melodijama’ i pravilima kantautorskog zanata, neke mu pjesme zvuče kao da imaju potpis poznatijih prezimena, i to najbolje pokazuje na samom početku s ipak prekratkom “Funeral In My Heart” i “Just Like You“, te s “Take This Body“, u kojoj gostuje Laura Marling.Album ostavlja dojam da Landry vjeruje svom glasu stihovima i par kolega s kojima je snimio album, nije se previše trudio oko aranžmana, tako da pjesme zvuče poprilično jednolično i nedovoljno nijansirano.

Uz gostovanje Laure Marling, još jedno zvučno iznenađenje su trube u “Fennario” i “Lost Love“, i to je uglavnom to. Gostuje Nick Etwel iz Mumford and Sons na trubi. Snimke su dakle, veliki minus ovom izdanju, ne zato što su tehnički loše (jer nisu), nego zato što su aranžmani i sentimenti previše slični, točnije tužni i refleksivni, tako da se ova muzika ne preporuča tijekom ljetnih omorina.

Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati solo karijera ovog kantautora koji je nekad bio dio grupe Old Crow Medicine Show i koji pokazuje da glasom i pjesmama može mnogo više nego biti mezimac ljubitelja opskurnalija. S obzirom da je relativno nepoznat, Gill Landry se čini kao dobar kandidat za postavu nekog muzičkog festivala čime bi se predstavio publici koja voli americanu, i prognoziram da bi, tijekom i nakon nastupa, to postala obostrana ‘ljubav’.