Teške dileme za reggae probleme

Zagrebačko-primoštenska podružnica reggae ideologije – Brain Holidays – u svojoj prvoj službenoj objavi “Stereo Roots” prezentiraju roots-reggae na hrvatski način. Brizgaju injekciju u zamrli duh velikog Boba koji je svojedobno slovio za novog poslanika mira i sreće. Koliko je animiranje mrtvog žanra nemoguć posao, bit će jasno tek nakon očitavanja rezultata prodaje ovog nosača jamajčanskog zvuka.

Brain Holidaysi i njihov duhovni vođa Marcus G. su vrlo angažirani ovim albumom i nastoje prenijeti pozitivnu energiju tu gdje je fali. Na tome im se mora pružiti podrška. Pratiti nečiju ideologiju ovolikom predanošću je razlog zašto je Tribute to Bob Marley u Pauku uspješan projekt. Zato je ovaj album prihvatljiv. Kad ga se gleda kao prateći album za prije navedeni Tribute i kao promotivni član reggae kulture.

Marcus G. je u nekim elementima i preangažiran. Jedan manje bitan detalj – dizajn omota – Markov amaterski uradak koji će se, nadam se, vremenom popraviti. Jedan malo bitniji – korištenje engleskog sa jamajčanskim naglaskom. Pokušaj imitiranja izvornog naglaska i iskrivljenog narječja, ostaje pokušajem. Da usporedim Brain Holidayse sa Gegom. Gego koristi osobni doživljaj kroz otočki reggae. Dok Brain Holidaysi nastavljaju sa radom dragog nam pokojnika. Nažalost, to je nemoguće održati na zavidnoj razini, zato držim da je ovaj izbor nedovoljno promišljen.

“Crvena žuta zelena“, uvodna pjesma i singlica, može stajati kao promotivna pjesma jer dobro ospisuje opus djela i jednostavnu ideologiju, ali daleko je od najjače pjesme. Gost MC Popaj je za pohvalu. Gostovanjem je ostvario kvalitetnu sinergiju s idejom. Od pjesama dvije su za istaknut – “Stvarnost” ft. MC Popaj aktivističkog i britkog teksta nalik na Eda Maajku i “Na drugom kraju svijeta“. Nije loša ni dubizirana verzija “Pokreni se (remix)“.

Albumu dodjeljujem ocjenu 3 zbog srčanosti i predanom radu u propagiranju ovog zamrlog žanra, vjere, duha, životnog stila…