Teška blues rock artiljerija

Tako to valjda mora biti, jedan veliki bend razočara, a potom se vrlo brzo pojavi neki novi i mladi koji upotpuni rupu. Black Pistol Fire su odlična zamjena za rane Kings of Leon.

Black Pistol Fire svojim istoimenim prvijencem mogli bi napraviti velike stvari jer zvuče energično i svježe, iako im je materijal utemeljen na vrlo poznatim temama, nešto kao da su se spojili Kings Of Leon s prva dva album i The Black Keys, što u prijevodu znači mnogo garažnog blues rocka pomiješanog sa snažnim pjesmama i melodijama.

Osim surovih ogoljenih brijačina, na albumu postoji i nekoliko vrlo hitoidnih stvarčica koje bi mogle postići zavidan uspjeh poput skladbe “Your Not The Only One” koja je odlična mješavina ZZ Topa i The Black Keysa uz vrlo milozvučni refren.“Black Eyed Susan” je gotovo čisti power pop s alt. country utjecajima, pa možda i ponajviše iskače od ostatka materijala, ali je ipak dovoljno dobro ukomponirana zbog vrlo zanimljivih i šarolikih gitara i vrlo pijevnog pripjeva.

Okrenimo se ipak onom boljem dijelu albuma u kojem dečki iskaljuju bijes iz sebe i svojih gitara. U prvom redu treba istaknuti “Silent Blue” kojom će s lakoćom ‘kupiti’ svakog garažnog indie rockera jer pjesma je spoj rocka ’60-ih. s modernom retro produkcijom, pa zvuči kao southern rock verzija The Datsunsa (s prvog albuma dok su još bili dobar bend).

Uvodna “Cold Sun” je odličan početak jer se već na njoj može upoznati ono što će bend dalje predstaviti, “Suffication Blues” je sporija blues rock balada gromoglasnih riffova, u “Without Love” zavijaju poput usamljenih vukova, dok se s posljednjom “So Heavy” pitamo je li već kraj, budući da su ove 43 minute prošlo u tolikoj uživanciji.

Izvorno iz Toronta, sada se ovaj duo smjestio u Austinu u Texasu gdje je svakako mogao ponajbolje ispitati svoje uzore. Krenuvši od ranog rocka, često skrećući u southern rock, dok im je blues u krvi a garaža u srcu, Black Pistol Fire su izdali jedan od najvrućijih albuma na početku 2011.

Da su Creedence Clearwater Revival nastali u današnje vrijeme, a ne prije 50-ak godina, vjerojatno bi zvučali slično Black Pistol Fireu, jer je ovaj duo izabrao točno pravi put pomiješavši sve potrebne elemente koji su se dogodili u to vrijeme i začinivši ga na poseban način s 13 vrlo intrigantnih rockačina koje će se rado slušati narednih mjeseci, a nadam se i godina.

Recenziju sam započeo s Kings of Leon, pa ću s njima i završiti, budući da je album “Black Pistol Fire” u nekim svojim dijelovima pokazao kako se može spojiti garažni blues rock sa zaraznim melodijama koje traži komercijalniji dio publike i pri tome zadovoljiti sve potencijalne fanove. Ako ne s prošlim, tada su sigurno s “Come Around Sundown” Kings of Leon izgubili one najvjernije fanove koji ih prate od početka karijere, pa bi mnogi od njih mogli zaviriti u svijet Black Pistol Firea i sigurno neće pogriješiti.