Tek se zagrijava

    1448

    Bruno Mars

    Unorthodox Jukebox

    Datum izdanja: 06.12.2012.

    Izdavač: Atlantic Records / Dancing Bear

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Young Girls
    2. Locked Out of Heaven
    3. Gorilla
    4. Treasure
    5. Moonshine
    6. When I Was Your Man
    7. Natalie
    8. Show Me
    9. Money Make Her Smile
    10. If I Knew

    Pop-muzika je po definiciji neurotična umjetnička disciplina. Ako želite nešto reći, nemate puno vremena, cca. tri minute za refren, strofe, prijelaz i eventualni solo, a poželjno bi bilo da se bez problema uvuče u uho i teško izlazi van.

    Momak s rodnim mjestom na Havajima, Bruno Mars, stvara glazbu koja ima sve od navedenog. Uostalom, koautor je megahita “Fuck You” Cee Lo Greena, a na novom albumu Alicie Keys supotpisuje možda najbolju pjesmu na albumu “Tears Always Win”. I sam ima pomalo neurotični, razbarušeni senzibilitet koji će neke od starijih pratitelja pop muzike podsjetiti na Elvisa Costella, dok će drugi, nakon što čuju “Treasure” (s pravom) reći dvije riječi: Michael Jackson, a treći će, čuvši “Locked out of Heaven” izustiti samo jednu: Sting.Bruno je kreirao svoj drugi dugosvirajući projekt kao pravi eklektik i izvrstan zanatlija, iritantno pametni student i proučavatelj svega što čuje, tako da mu se album ne može zvati drugačije nego “Unorthodox Jukebox” i biti upravo to – neobična zbirka raznih pop pjesama u raznim žanrovima (pop, reggae, soul, funk…) koje ujedinjuje Marsova radost za izvođenjem i njegov impresivni kompozitorski kapacitet koji može zakucati melodiju koja će se više ili manje nametljivo lijepiti za uho. Mars ne gubi vrijeme raznim oduljim ‘introima’, ‘outroima’ ili pak ‘jamovima’ nego izvodi pop pjesme kojima je osim potpisa u rubrikama pjevač i autor teško naći dodirnu točku i koje je samim time teško slušati u kontinuitetu.“Unorthodox Jukebox” primjer je kako album može biti slabiji nego suma njegovih dijelova. Pjesmama se malo što može prigovoriti, produkcija je, sviđalo se to nekom ili ne, barokno nakićena, no pjesme ne trpe na tome. Brunino pjevanje također teško može biti meta čangrizanja, a ni komercijalni potencijal nije upitan. Pa ipak, albumu osim kohezije nedostaje jedna pjesma u rangu “Fuck You” (odnosno “Forget You”) koja bi fokusirala sva Marsova vrludanja i nosila album, a i prostakluka se mogao riješiti (ne stoji mu), no na “Unorthodox Jukebox” dovoljno je argumenata da u budućnosti ovaj album bude smatran kao jedan od slabijih u Marsovom opusu.

    Bruno Mars će svakog dana u svakom pogledu sve više napredovati i vjerojatno se više neće zadovoljavati činjenicom da može napraviti album na kojem pjesme ne sliče jedna na drugu, nego će imati zahtjevnije ciljeve vezane uz senzibilnost, dubinu i cjelinu.

    Muziku podržava