Tek mala pobjeda Minor Victoriesa

Minor Victories su nova supergrupa koju čine Rachel Goswell (Slowdive), Stuart Braithwaite (Mogwai), Justin Lockey (Editors) i filmaš James Lockey.

U zadnje vrijeme su kolaboracije i supergrupe jako popularna stvar pa kada su 2015. najavljeni Minor Victories, čekao se izlazak albuma s uzbuđenjem uglavnom od strane fanova ova tri benda. Editors, Mogwai i Slowdive imaju dodirnih točaka, ali uglavnom stvaraju različitu glazbu. Minor Victories su uzeli glavne stilske karakteristike sva tri benda tako da smo dobili eklektičan spoj post-punka, post-rocka i shoegazea. Prije izlaska samoga albuma izišao je trailer “Film One” koji je sadržavao isječke iz pjesama s albuma. U intervjuu su izjavili da surađuju s producentom Tonyem Dooganom. I napokon, 2016. imamo debitantsko izdanje nazvano jednostavno “Minor Victories”.Stilski je ova bend najlakše okarakterizirati kao post-rock, ali oslanjaju se i na elemente dream-popa i shoegazea što se prvenstveno osjeti kroz vokal Goswell koji zvuči jednako kao i u Slowdiveu. Od početka albuma inzistira se na pomalo ambijentalnom i eklektičnom zvuku gdje gitare nisu post-punkovske, nego pomalo suptilne i umjerene kao u klasičnim post-rock komadima. Naravno, ima tu i elektronike koja ipak nije dominantna, nego su sve uspjeli uskladiti u jedan odmjeren i suptilan zvuk koji ne provocira agresivnošću. Uistinu su uspjeli spojiti sve najbolje od matičnih im bendova, ali kolaž kojega su od toga napravili je, ipak, mogao biti mnogo bolji.

Stvar je u tome što Minor Victories nisu dali maksimum da zaista sve elemente matičnih im bendova spoje u dobar proizvod. Zvuče kao da su htjeli mnogo i da su od sebe očekivali previše te su se izgubili u tim nastojanjima. Potencijal je svakako vidljiv, no album je ipak u brzini niže nego što je mogao biti.

Izmjenjuju se laganije i brže stvari, ali ipak nema nekog velikog hita koji bi povukao ostatak albuma. Mogli bismo izdvojiti “A Hundred Ropes” koji zvuči najbolje – miks Editorsa i Mogwaija s predivnim vokalom Rachel Goswell. Pjesma je gotovo sablasna zvukom, ali zaista efektna i privlačna.

“Folk Arp” je lagana numera ambijentalnoga stila i najuspjelija je od ostalih takvih koje su ipak ostale prosječne i predvidljive.

Gitare su najizraženije u “For You Always” koja je gotovo pa dragulj pred kraj albuma u kojoj se izmjenjuju muški i ženski vokal ritmično i skladno.

Lošije stvari su “Out To Sea” i “Cogs” u kojima su pretjerali s eksperimentiranjem, a i zadnja “Higher Hopes” kvari ukupni dojam.

Minor Victories su uspjeli privući pažnju na sebe činjenicom da su im matični bendovi uspješni i renomirani, ali projekt kao takav nije izrodio ništa toliko posebno da bismo se zakačili za njih.