Taylor Swift: Revolucija u bočici laka za nokte

    1741

    Taylor Swift

    Reputation

    Datum izdanja: 10.11.2017.

    Izdavač: Big Machine

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. …Ready for It?
    2. End Game (feat. Ed Sheeran & Future)
    3. I Did Something Bad
    4. Don’t Blame Me
    5. Delicate
    6. Look What You Made Me Do
    7. So It Goes…
    8. Gorgeous
    9. Gateway Car
    10. King Of My Heart
    11. Dancing With Our Hands Tied
    12. Dress
    13. This Is Why We Can’t Have Nice Things
    14. Call It What You Want
    15. New Year’s Day

    Kakva je to bila samo veličanstvena promotivna kampanja! Skidanje svega s YouTubea, misteriozne najave, spot “Look What You Made Me Do” u kojem je previše svega, skrivene poruke, pa onda popis s kim se sve Taylor Swift zaratila, zakačila ili bar ispičkarala u WC-u u tami disko-kluba, i sve to da bismo dobili – “Reputation“.

    Nekada su prije objava albuma pop i rock pjevači/ce pričali koliko su alkohola/droga sasuli u sebe, kako su se skidali sa svega toga, a sada, 2017., pričamo s kim se Taylor Swift posvađala. Druga vremena, reklo bi se.

    Muziku podržava

    Taylor i njena vojska kreativaca nisu ni ovog puta razočarali – očekivali smo revoluciju, dobili smo revoluciju u bočici laka za nokte. Ukratko, “Reputation” i album prethodnik sličniji su nego što bismo očekivali od bombastične pjesme i videa “Look What You Made Me Do” kao najave za ovaj album. Taylor nastavlja s dance-popom u koji povremeno umotava u žanr countryja ili pop-balada i to rezultira izvrsnim ishodom, kao što je to slučaj u “Don’t Blame Me”, komadu dostojnom da bude na nekom od ranih albuma Eltona Johna, samo tu pjesmu gomila elektronike drži čvrsto zakucanom u domeni pop-muzike rezerviranoj za pop-prinčeve i princeze koji imaju novaca da si u pjesmu stave zvuk špricanja ptičjeg mlijeka.

    “Reputation” je tip albuma kod kojeg previše informacija – šteti. Zvuči čudno, no lakše je poslušati ovaj set pjesama kao obične ljubavne pjesme, nego znati kome je Taylor htjela uvaliti kajlu i tko ju je prije pet minuta smuvao.

    Swiftini pobočnici Max Martin i Shellback pobrinuli su se za kičmu albuma, da bude zasićen pop-melodijama i da pop ne postane poop – iako, znamo da to Taylor zna napraviti i sama, ali kad rade Max i Shellback onda to donese nekoliko dolara više na svačiji račun. Iako, manje blještavih pop-zahvata bi koristilo Taylor koja bi, kažem to svjestan da mi negdje natrljaju nos, mogla jednom biti u istoj ravni kao i primadone klasične pop-muzike, samo da se odrekne sve sile kićenih i kičastih modnih zvučnih detalja koji možda zvuče zgodno, ali ih je previše i ne služe uvijek u korist pjesme i dojma. “New Year’s Day” je solidan primjer da Swift ne treba nužno producente i synthove da bude netko i nešto.

    Dakle, forma se promijenila djelomično, sadržaj je ostao uglavnom isti, najave kako je stara Taylor mrtva, a nova dolazi su samo marketinški trikovi. Taylor nikamo nije otišla, a ostanak na tronu ima svoju cijenu. Na kraju će ostati solidan pop album s nekoliko sjajnih pjesama.

    Muziku podržava