Tamna strana starih keltskih knjiga

Premda bi se mogla nazvati pionirima folk metala, njemačka (Düsseldorf) skupina Suidakra nikako se nije uspjela nametnuti kao jedan od lidera te scene. Što li je tome ‘kumovalo’ i zašto je to tako stvarno mi je teško razabrati.

Možda su česte promjene diskografa, uz očiti nedostatak kontinuiteta ozbiljnijih promotivnih aktivnosti, koje bi uključivale i značajnije turneje, uzele svoj danak.

Dodamo li da se radi o bendu koji ima kontinuiranu diskografsku kvalitetu, bez obzira što je u četrnaest godina ‘natukao’ deset albuma, i koji k tome još i uživo ima svoj ‘potpis’, gore izneseno još je više čudno. Ne bih se okladio da će novi album “Book Of Dowth“, objavljen za opet novog izdavača, AFM Records, puno toga promijeniti u iznesenim tezama, no da Suidakra opet ima vrlo zahvalan album, u to bih uložio neku ‘siću’.

Iako album ne donosi neka prevelika iznenađenja, a i nemoguće ih je očekivati, kombinacija melodic death i heavy metala, malo blacka, s narodnjačko-keltskim melodijama, u sebi sadrži izuzetno puno različitosti i razigranosti, što svaku pjesmu čini drukčijom od ostalih. U biti, nije baš da i nema iznenađenja, ali o njima nešto kasnije.

Ono što je posebno lijepo čuti sofisticirana je folkerska atmosfera koja se osjeća u svim pjesmama, bez obzira na njihov strukturalni izgled i prizvuk, sve imaju vrlo jake epske naboje, mnoge od njih i totalnih različitosti, a zajednička obilježja su im čisti, melodični riffovi i poprilično zanimljive solaže.

Različitosti se očituju u modulativnim vokalima koji su kreću od čistih, dubokih, mračnih, preko grubih, gunđajućih, sve do režećih i vrištećih. Sound bubnjeva vrlo je čist, a njihova snaga i motorika ovise o okruženju unutar pjesama u kojem se nalaze, pa se mogu čuti u ‘normalnijim’ 1/1 verzijama, ali i brojnim izbacivanja bijesa preko blastbeateva.

Raznolikost i svestranost pjesama očituju se i u čestim izmjenama ritmova, snaga i agresija mogu se osjetiti u različitim razinama, instrumentalne izvedbe obogaćene su gajdama, violinom, frulama, akustikama, plemenskim bubnjanjem, mračno-epsku atmosferu potpomažu onomatopeje šumova ili grmljavine, te back-vokali u solo ili višeglasnim izražavanjima.

Pjesme su doista svestrane, dinamične, ali i napete, teatralističke, tamne, s kontinuitetom odličnih prijelaza, a grandioznost iz njih izvlače masivni, melodiozni, u najvećem dijelu srednjeritmički refreni koji su kruna svake. Uočljivo je da prate tekstove koji su inspirirani tamnijom stranom keltskog naukovanja, koncipiranim na “knjizi tame”, kronologiji misteriozne mitološke rase demonskih bića Fomor.

Sve počinje s otkrićem drevne knjige u iskopinama Dowth (neolitički prolaz u grob u Boyne Valleyu, Irska), koja otkriva neispričanu priču o usponu i padu hordi Fomora kroz povijest… Dakle, nesumnjivo jedna zanimljiva priča koju, kako rekosmo, prati i jednako tako adekvatna glazbena kulisa koju otvara instrumental “Over Nine Waves” uz onomatopeju šumova, solo gajdi, te u većem dijelu žestokog ritma sa snažnim riffanjem i bubnjanjem, koje gajde prate u kontinuitetu.

Moćna kombinacija melodic-death metala, s izrazito lijepim riffanjem i solom, puno blastbeata i vokalne snage, s jakim keltskim melodijama, odlike su naslova “Dowth 2059“, kao i u slučaju “Balor“, možda i najreprezentativnije pjesme na albumu. Snažna je stvar i “Stone Of Seven Suns“, s početnim akustikama, nekoliko zborskih pjevanja, pozadinskim frulama, riffovima koji dodiruju i siroviju blackersku stranu, jednako kao i vokali u kojima se osjeća najviše bijesa.

U rubriku iznenađenja upisuje se celtic-folk balada “Biróg’s Oath” s isključivo ženskim vokalima, gudalima, akustikama, plemenskim bubnjem, gajdama, pianom, ali i snažnim gitarama. Apokaliptični početak otvara pjesmu “Fury Fomoraigh“, koja kombinira heavy i black riffove i pjevanja, a sve sile tame kao da su smirene u akustičnom outru “Otherworlds Collide“, ‘ukrašenim’ onomatopejom šumova, ‘zavijanja’ vjetra i grmljavine.

To je dio pjesama koje u svojih 40-ak minuta nudi “Book Of Dowth”, još jedan vrlo dobar album Suidakre, koji bi trebao naći svoje mjesto među ozbiljnim obožavateljima ovakve vrste glazbe. Kakvih u zadnjim godinama ima popriličan broj, i krajnje je vrijeme da se i sa Suidakrom ozbiljnije pozabave. Naravno, oni koji nisu, jer onih koji to jesu ipak ima.