Tamburom po sevdahu i jazzu

    1381

    Zrinka Posavec

    Pantomima

    Datum izdanja: 04.02.2016.

    Izdavač: Mast Produkcija

    Žanr: Jazz, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. U Sambolu na Bosporu
    2. Na te mislim
    3. Moj dilbere
    4. Fijaker stari
    5. O jesenske duge noći
    6. Stade se cvijeće rosom kititi
    7. Kraj tanana šadrvana
    8. Lijepi li su mostarski dućani
    9. Sejdefu majka buđaše

    Velika ideja o ujedinjavanju jazza, starogradske pjesme i sevdalinke više nije ekskluziva inače izvrsnog projekta Damira Imamovića Sevdah Takht ili pak jednako sjajne Amire Medunjanin.

    Na zanimljiv način svoje viđenje križanja ovih žanrova dala je Zrinka Posavec, sestra Maje Posavec, glumice i bivše pjevačice grupe Detour. Zrinka i njeni prateći muzičari ‘to’ rade nenametljivije, zagasitije, poput djevojke na korzu koja strpljivo čeka da mladić uoči njenu ljepotu. A ljepote u ovoj muzici ima. Od uvodnog didgeridooa na uvodnoj “U Stambolu na Bosporu” do zaključne “Sejdefu majka buđaše” imamo nepredvidivu vokalno-instrumentalnu igru Zrinke i pratećeg benda u sastavu Filip Novosel (brač), Zvjezdan Ružić (klavir), Tihomir Hojsak (kontrabas), Borna Šercar (udaraljke), Vojkan Jocić (didžeridu i sopran-saksofon). Baš u pjesmi “U Stambolu na Bosporu” imamo dramatičnu kombinaciju didžeridua, bubnjeva i Zrinkinog vokala, u “Moj dilbere” kao grom iz vedra neba upada jazz-tambura (točnije brač) i saživljava sa snimkom kao da je taj brač oduvijek bio sastavni dio svakog jazz kvinteta od Milesa Davisa i Johna Coltranea naovamo. Nevino slatka, a nikad sladunjava “Fijaker stari” dopast će se i onima koji ne mogu podnijeti tamburaše jer je Zrinka toj pjesmi pristupila kao glumica, odnosno interpretatorica koja prvenstveno priča svoju osobnu priču, a tek onda se oslanja na predložak. U “O jesenske duge noći” Zrinka se igra s – tišinom i pobjeđuje, a brač (opet on!) i klavir joj poput dobrog vjetra pušu u jedra, a sjajni Ružić na klaviru briljira u zaključnoj “Sejdefu majka buđaše“.

    U Zrinkinom svijetu vrijeme polako teče, nema žurbe, naganjanja, nema požurivanja, kava se ispija sporo, o emocijama se promišlja iz svih kutova i tek onda se komunicira o njima. Kako je takav način života modernom urbanom čovjeku potpuno nezamisliv, onda album donosi i nešto egzotike, ali i divljenja prema činjenici da u ovo doba postoji netko tko si može dozvoliti luksuz da tuguje za izgubljenom ljubavi.

    Iako je razumljivo što je to Zrinkin album, jer je njen vokal u prvom planu, ne bi bilo nepravedno da se na ovako nešto potpišu kao muzički kolektiv, jer je nemjerljiv značaj svakog muzičara koji ovdje svira. Iako je izdan debelo u prvoj polovici 2016., “Pantomima” već sad ozbiljno figurira kao jedan od najboljih albuma ove godine.

    Muziku podržava
    Stisni