Talijanski temperament

    1609

    Putumayo Presents Italia

    Kompilacija

    Izdavač: Putumayo / Aquarius Records

    Žanr: Pop, Šansone, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Simone Lo Porto – Il Girasole
    2. Rossomalpelo – Il Mare Mi Salva
    3. Alessandro Pitoni – Colpa di Coda
    4. Bandabardò – Il Principiante
    5. Giorgio Conte – Balla Con Me
    6. Lu Colombo & Maurizio Geri Swingtet – Gina
    7. Gianmaria Testa – Il Viaggio
    8. Lino Straulino – La Piccola Inglesina
    9. Rocco De Rosa – Iquique
    10. Marco Calliari – L’Americano
    11. Alessandro Mannarino – Me So Mbriacato

    Putumayo Presents Italia” naziv je kompilacije na kojoj su predstavljeni talijanski kantautori koji operiraju u području talijanske kancone s izraženim angloameričkim utjecajima: jazzom, cabaretom, folkom, a ima i swinga te bossa nove.

    Jedna se pjesma zove “La Piccola Inglesina“, a zvuči kao da ju je napisao Englez, recimo Richard Thompson ili Nick Drake, a druga “L’ Americano” koja je više uronjena u talijansku tradiciju.

    Osoblje čiji je rad predstavljen na ovoj kompilaciji je cvijet talijanskog kantautorstva, doduše ne previše poznat, ali kada kažem cvijet, onda mislim cvijet. Tu je Giorgio, brat Paola Contea, i bivši metalac Marco Calliari. Manje poznati Conte se predstavlja s pjesmom u kojoj pomalo zvuči kao Leonard Cohen na veseloj podlozi (ovo djeluje kao oksimoron, jel’?).

    U sličnom je teritoriju usidren i Gianmaria Testa sa svojom “Il Viaggio“. Lino Straulino s “La Piccola Inglesina” će zaroniti duboko u folk, a “Iquique” Rocca De Rosse je intrigantan instrumental s klavirom u prvom planu, a da klavir ne bude sam, priključuju se odlično aranžirani puhači. Za sve ljubitelje ekstrovertnih velikih talijanskih refrena tu je “Il mare mi salva“.

    Muziku podržava

    Zvukovlje se oslanja na stare dobre instrumente, nema nikakvih sintetiziranih zvukova, note su plodovi prirodnog uzgoja uz povremenu električnu asistenciju. Iako su sve pjesme visoke kvalitete, iz cjeline strši uvodna “Il Girasole” koja najavljuje ploču u konvencionalnijem tonu od onog u kojem ona doista ide. “Gina” je vrlo zabavna i plesna pjesma kojoj bi više odgovaralo uvodno mjesto, a očekivao se i bombastičniji završetak od ponuđene “Me So Mbriacato“. Isto tako, kabaretska “L’Americano” nije baš za kompilaciju s kantautorima.

    A gdje je Eros? Nema Erosa i ne primijeti se da ga nema. Italija je zemlja bogate glazbene tradicije (naše bake i djedovi vjerojatno se sjećaju tada prestižnog festivala iz San Rema), a i Gino Paoli rado surađuje s Arsenom Dedićem.

    Ova kompilacija sugerira da postoji još barem pola tuceta talentiranih autora na Apeninskom poluotoku koji su svakako vrijedni naše pažnje.

    Muziku podržava