Taktika albuma: Svaki vokal je dobrodošao

Bend Morcheeba postoji od 1995., a najveće uspjehe postizali su na prijelazu tisućljeća, kada je još u bendu bila pjevačica Skye Edwards koja je odlučila krenuti u solokarijeru. Ona je otišla 2003., nakon čega je bendu krenulo nizbrdo, a i ona sama nije uspjela izgraditi pravu karijeru jer je njen prvijenac prošao dosta nezapaženo.

Bend je okrenuo novu stranicu u karijeri te je probao zamijeniti Skye s Daisy Martey, što je za nju bila nemoguća misija pa je ubrzo došlo do prekida suradnje. Braća Godfrey dugo su razmišljali kako bi im trebao izgledati novi album, a zatim su došli do najjednostavnijeg rješenja – oni će ponovno uraditi sve podloge, a uzet će razne pjevače da im otpjevaju skladbe. I tako je nastao “Dive Deep“.

Za razliku od prošlih izdanja, “Dive Deep” je više orijentiran k nešto mekšem zvuku. Na svoje tradicionalne trip-hop korijene, nalijepili su brdo laganih pop melodija koje su još dodatno obogaćeni različitim elektronskim trikovima zbog čega se dobiva zabavna cjelina koja nije prezahtjevna.

Svi vokalisti, a gostovali su Judie Tzuke, Thomas Dybdahl, Bradley, Manda i Cool Calm Pete, osvježili su pjesme na sebi svojstveni način.

Iskusna Judie Tzuke je pokazala jaku i izražajnu izvedbu dvije pjesme, Norvežanin Thomas Dybdahl se ističe dubokim glasom, Bradley je najobičniji američko-korejski repper, Cool Calm Pete je sporo odrepao svoj dio vokalnih dionica, dok je mlada Francuskinja Manda ostvarila svoj ‘životni san’ pjevajući za Morcheebu, a ujedno je i najljepše iznenađenje na albumu.

Najavni singl “Enjoy the Ride” (s Judie Tzuke) otvara album u slatkastoj laganici u stilu Sade, dok je sljedeća, “Riverbed“, atmosferična balada obogaćena raznim sitnim glazbenim detaljima uz izvrsnu interpretaciju Thomasa Dybdahla.

Instrumental “Thumbnails” je tipično poigravanje braće Godfrey s trip-hopom, “Run Honey Run” s Bradleyem vuče prema pop countryu, dok je Manda otpjevala “Gained the World” koja najviše podsjeća na najbolje dane Morcheebe.

Cool Calm Pete je obilježio “One Love Karma“, “Au-Dela“je šarmantno sklepana na francuskom, “Blue Chair” je ponovno pomiješao trip-hop, soul i r’n’b, “Sleep on It” je vrlo sanjiva, “Hemphasis” zvuči kao indijansko otkrivanje ‘divljeg zapada’, “Flowers” je lijepa pop pjesmica u koju su ubačene rap dionice, “Washed Away” je premirna i premonotona, dok završna “The Ledge Beyond the Edge” opet prolazi u poigravanju sa zvukom.

S malom promjenom zvuka, bend je dobio novu dimenziju, ali djelić magije je i izgubio. Ok, mnogi bi rekli da su mnogo izgubili još prije par godina odlaskom Skye, što je točno, ali se svaki bend mijenja tijekom vremena pa tako i Morcheeba. Šarolikost vokala donijelo je raznolikost u pjesmama, ali ipak odiše dojam da im nedostaje neki stalni pjevač(ica) s kojim bi dobili još veću sigurnost.

Braća Godfrey morat će ubuduće dobro razmisliti kako dalje s Morcheebom pošto je pitanje kako mogu nastupati ovako uživo. U svakom slučaju, za sada studijski još dobro guraju pa “Dive Deep” ne zvuči preloše, malo je drugačiji nego albumi dosad te ga se vrijedi preslušati.