Tako se ne razgovara s uglednim poduzetnicima

    4081

    Neozbiljni pesimisti

    Neka bude što biti ne može

    Datum izdanja: 03.05.2010.

    Izdavač: SKC Novi Sad

    Žanr: Etno, Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Hit parada
    3. Srbija i ja
    4. Narodno veselje
    5. Ne stoj
    6. Jezivi zeka
    7. Ogledalo
    8. Vazduha
    9. Proleće
    10. Hepa Hej
    11. Kristalno čist
    12. Narodno veselje
    13. Outro

    Somborski mnogoljudni bend Neozbiljni pesimisti na svom albumu prvijencu ne svira ni toliko neozbiljno ni toliko pesimistično. Poleđinu albuma krasi uputa za upotrebu ‘anti-global-etno-punk’, a stihovi na ploči otkrivaju da im je jezičina duga od Sombora do Beograda i natrag.

    Izdan od strane Studentskog kulturnog centra Novi Sad, “Neka bude što biti ne može” osvaja svojom melodijskom invencijom, ritmičkom žestinom i gorkim tekstovima. Ovaj je album napravila skupina momaka koju je valjda nemoguće impresionirati bilo čim, njihova razmišljanja su kritička i polaze od opravdanih pretpostavki, što će reći da u ova opaka, recesivna i nesigurna vremena imaju opasni hobi, a to je razmišljanje svojom glavom. Na bilo kakvo nametanje sile odgovorit će deset puta jačom protusilom, soničnim udarima koji će nasilnicima nanijeti višestruke gubitke u ljudstvu i tehnici.

    Nakon kraćeg govornog uvoda kreće teška artiljerija po Grand produkciji (firmi koja je u vlasništvu Lepe Brene i koja proizvodi kulturno-glazbenu antimateriju – svatko tko se vozio autobusom kroz Srbiju zna što znači kada šofer stavi DVD “Zvezde Granda”) u “Hit Paradi“, podebljavaju u “Narodnom veselju” (zašto su tu stvar reprizirali na kraju ploče?), osvrću se na socijalno stanje u Srbiji, na način da se žitelji i drugih republika u tome prepoznaju (“Sada se stvarno više nema kuda, došli smo do kraja, moraćemo zbog raznih luda žrtvovati svoja jaja“).

    Po svom stavu podsjećaju na Kawasaki 3p, ali su sofisticiraniji i lepršaviji u izvedbi (zvuk im nije toliko prodoran), a sumorniji u stihovima. Za razliku od Kawasakija, Pesimisti se više oslanjaju na klarinet, violine, te na vojvođanske drmeše provučene kroz prizmu punka.

    Muziku podržava

    Najbolja pjesma na albumu je i najmanje tipična za njih, no unatoč tome, savršeno odgovara ukupnoj dinamici: intimna ispovijed narkomana koji razmišlja o skidanju (osobna interpretacija), “Kristalno čist“, unosi ogromne količine nepatvorene ranjivosti i kao takva sjajan je balans manje ili više lajavim komentarima na opću socijalnu situaciju u “Regionu“.

    Ovim su se albumom Neozbiljni pesimisti nametnuli kao jedan od najzanimljivijih bendova mlađe generacije na području bivše Jugoslavije.

    Muziku podržava