Svjetionik i filozofi

Poznavatelji literature o ekonomsko-političkom razvoju Velike Britanije do sredine 20. stoljeća, The Strange Death Of Liberal England vjerojatno će povezati s istoimenom knjigom Georgea Dangerfielda iz 1935. godine.

A nadobudni MySpace istraživači suvremene britanske indie-rock
scene, s druge strane, negdje kroz maglu, ili naprosto kroz bespuće
klikova i hiperlinkova, prisjetit će se kreštavih folk-punk tonova Adama
Woolwaya s prvijenca “Forward March!” (2007).

Retro indie ‘look’ narančastog čupavca i čudnovata mutacija glasa kroz posljednje tri godine, vjerojatno će vas podsjetiti na model iz reklame o znamenitim turističkim lokacijama diljem Velike Britanije, populariziranih filmskim adaptacijama književnih predložaka. No kvazi-romantičar o kojem je riječ imaginaciju ne razvija u osami ladanjske kuće u Lake Districtu, kao što povijesti književnosti bilježe o ‘jezerskim pjesnicima’, već kreativne misli i bilješke dijeli s obožavateljima na Twitteru.

Meditacije o ‘svjetioniku i mladim filozofima’ družine The Strange Death Of Liberal England, objavljene pod nazivom “Drown Your Heart Again“, a uglazbljene uz pomoć The Richard P Home Youth Orchestra u Portsmouthu, službeni reflektori glazbenog tržišta obasjali su sredinom rujna ove godine.

Već početkom 2010. The Strange Death Of Liberal England su na nekoliko koncertnih izvedbi predstavili i pojačanje artiljeriji lirskog diskurza, tj. novi glazbeni talent iza bubnjeva i činela, David Lindsay, preuzeo je mjesto Andrewa Summerlya. No zašto ih većina britanske indie-rock javnosti trenutno naziva ‘epskim pop melankolicima i romantičarima’?

Neovisno o geografskoj smještenosti studija uz morsku obalu Portsmoutha, gdje su The Strange Death Of Liberal England snimali, album preplavljuju struje ‘maritimnog imaginarija’, započevši od prvog objavljenog singla “Rising Sea“, preko “Flagships” do “Lighthouse“. Drugi, okvirni, motivski niz čine ‘mlada srca melankoličnih filozofa, utapanje nostalgije, straha i nedostatka smisla u opijanju’.

Stihovi naprosto vrve ‘narativnim slikama’, dok dojam epske polifonije odlazi na račun glasnog simfonijskog zvuka orkestra, isprepletenog žestinom rock gitara. Polifonijska usklađenost instrumentalnih perkusija i muško-ženskih vokala Woolway-Jones na trenutke priziva usporedbe s apokaliptično-psihodeličnom jekom Arcade Firea, iako zvukovi The Strange Death Of Liberal England gdjegdje ipak odzvanjaju u eufemističnom folk-pop ritmu.

“Drown Your Heart Again” sastoji se od deset inteligentno uravnoteženih skladbi, kvalitetnih stihova i zrelog, izgrađenog zvuka, što istovremeno govori o kreativnom napretku benda u odnosu na ‘neizbrušeni’ prvijenac, no kao studijski album nakon nekoliko slušanja izaziva efekt ‘već odslušanih’ tonova, već ‘znanih’ gitara, primjerice, kod Editorsa ili Interpola.

Energično-orkestralni potencijal, primjerice, prožima jednu od ‘indie oda’ “Come On You Young Philosophers!“, dok opušteno ubrzani ritam gitara upotpunjen klavijaturama na “Like A Curtin Falling“, kao četvrtoj skladbi, odgovara ‘epskoj cjelini’ albuma otvorenoj s “Flickering Lights“. “Autumn“, “Yellow Flowers” i zaključna “Dog Barking At The Moon” čine tročlani niz eksperimentalnog akustično-orkestralnog zvuka, uz prekrasno tugaljive stihove.

Ako se prvi put susrećete s The Strange Death Of Liberal England, aktualni album će vas zasigurno očarati toplinom, energijom, dubinskim dimenzijama orkestralnog zvuka i melankolijom, no negdje između zamršenih frekvencija truba, udaraljki, glasnih bubnjeva i gitara, naziru se obrisi neiskorištenih mogućnosti i kvalitete petorke iz Portsmoutha. No, s druge strane, možda upravo taj ‘nedostatak’ studijskog albuma bend ‘nadoknađuje’ razigranim live-izvedbama, zahvaljujući solidnom koncertnom stažu.