Svima razumljiv i uhu ugodan jezik gitare

Gitarist Nebojša “Nebo” Buhin jedan je od naših najvećih majstora najpopularnijeg žičanog instrumenta, no teško da ćete tako često čuti za ovog samozatajnog umjetnika. Stara poslovica kaže “Vrijediš onoliko koliko jezika govoriš”, a jezik više – pa makar to bio i jezik gitare – nikad nije na odmet. Osobito ako njime baratate perfektno.

Nebo gitaru svira više od 15 godina i ono što ga razlikuje od većine gitarista njegovog profila, nije glazbeni snob. Svoje će usluge jednako predano ponuditi i onim izvođačima koje vežemo uz pojam ‘estrada’ (Danijela Martinović, Jacques Houdek, Ivana Kindl, Natalie Dizdar), kao i onima čiji su glazbeni apetiti puno viši (Boško Petrović, David Gazarov, Eddy Christoffer i mnogi drugi).

Iza sebe ima više od 120 koncerata, nastup kao predizvođač Vlatku Stefanovskom (u Domu sportova 2004.), dva samostalna instrumentalna albuma, trostruki je dobitnik nagrade Status, može se pohvaliti i nagradom Megamuzike, traženi je studijski glazbenik i čest sudionik u prigodnim bendovima raznih emisija nacionalne nam televizije.

A opet, teško da ste ikad čuli za njega u onoj mjeri kao što čujete za neke druge, lakozaboravljive trendovske izvođače. Da biste savladali svoj instrument potrebno je puno truda, dugotrajnog rada i odricanja, a osobito ako u rukama držite Fender gitaru iz koje je – ako ćemo vjerovati starim pričama – uvijek potrebno prvo istjerati vraga da bi vas ‘slušala’ onako kako želite. Rezultat je besprijekorno poznavanje instrumenta i njegovih mogućnosti, neovisno držite li u rukama električnu ili akustičnu gitaru, bendžo ili bilo koji drugi žičani instrument.

“Guitar Language” treći je Nebin album instrumentala, izuzev aktualnog singla “Big Girl” s gostom Ricardom Luqueom i njegovim prepoznatljivim doprinosom. Glazbeno pokrivši blues, pop, funk i jazz melodije uz čistu, punokrvnu virtuoznu svirku i ‘mastan’ zvuk električne, te topao i reskav zvuk akustične gitare, album odiše svježinom i besprijekornom izvedbom.. Nema ovdje milijun tonova u sekundi, besmislenih poteza i nepotrebnih solaža, nije ovo album kojem je demonstracija vještine, brzine i prstometa u prvom planu u smislu ‘vidi što ja mogu i zato me štuj’, već album koji će sve navedeno predstaviti kroz smislenu melodiju koja drži vodu od početka do kraja.

Keith Richards rekao je jednom zgodom kako su od odsviranih tonova puno važniji oni koje se ne odsviraju. I upravo je to poanta Nebine svirke. Čovjek je jednostavno podređen samoj pjesmi i onome što ona sama nosi, ne trpa sebe u prvi plan, mada je od prvog do posljednjeg tona posve jasno tko je veliki meštar i tko drže sve konce u rukama.

Makedonski gitarist Dimitar Božikov ostavio je vrhunski trag otprašivši blues solo na “Blues For You“, dok se violina Marka Ramljaka (iz Gibonnijevog kućnog benda) stilski savršeno uklopila s Nebinim Bravurama u “Remember“.

“Guitar Language” svakako je jedan od zanimljivijih albuma instrumentalne glazbe, nenapadan i nenametljiv, ali opet autoritativan, koji će vas uvjeriti da se i naše domaće snage mogu ravnopravno mjeriti sa sličnim ostvarenjima svjetske scene, a što će biti dalje? Tko zna, samo je Nebo granica…