Svi na (plesni) pod(ij)

Regija je konačno iznijela odličan electro-pop bend koji pred sobom nema nikakvih ograničenja kada skladaju vlastitu glazbu. Zovu se Svi na pod, a dolaze iz Beograda.

Electro-pop glazba na svjetskoj sceni zadnjih godina lagano je otišla k vragu jer se svi šeću jednim te istim područjem i vrlo malo odstupaju od utabanih shema koje su postavili bendovi prije nekih šest-sedam godina kada je ovaj žanr ponovno oživio na najbolji mogući način.Iako i Svi na pod balansiraju istim područjem, jasno je vidljivo da su pomakli te granice uopće se ne stideći vlastitog porijekla, pa se kroz album osjeća veliki utjecaj regionalnog zvuka, a da pri tome nije sve otišlo prema turbo folku. Balkan i electro-pop mogu ići zajedno, a dokaz za to je “Prvi!“.Kroz album “Prvi!” miješaju se svi mogući žanrovi i u tom pogledu uvelike me podsjećaju na bendove poput The Go! Teama, iako Svi na pod ne koriste trash teme filmova ’70-ih., već svoju inspiraciju traže u zvucima koji ih okružuju.

Baza svih pjesama je frenetični electro-pop obogaćen ponajviše funkom, a potom i mnogim drugim plesnijim oblicima popularne glazbe, zbog čega je “Prvi!” vrlo plesan album koji bi se u cijelosti mogao puštati u najelitnije vrijeme u disko klubovima.

Već dugo nisam imao u rukama album koji iz pjesme u pjesmu pruža toliku energiju koja svojom kreativnošću i originalnošću može istovremeno zadovoljiti oba pola publike. Ona zahtjevnija će svakako u skladbama čuti cijeli niz sitnih detalja koji obogaćuju pjesme, od raznih perkusija ili trubača do zanimljivih miks igrarija, dok će ona manje zahtjevna samo čuti melodičnost pjesama i njihovu hitoidnost koja se osjeti na prvu.

U svijetu, ovakav spoj djelomično su pružili brazilski Cansei de Ser Sexy na svom prvijencu “Cansei de Ser Sexy” da bi u sljedeća dva navrata potpuno zakazali reprizirajući dobitnu formulu, pa se nadam da će Svi na pod također imati priliku ovakvo nešto postići i da se neće uništiti slabim izdanjima, iako će to biti vrlo teško jer “Prvi!” jednostavno nema lošeg trenutka.

Od uvodne “Ljubavi” koja bi bila ogroman hit da je nastala prije 30-ak godina kreće putovanje electro scenom ujedinjujući bendove poput ranih Depeche Mode ili Human League pomiješanih s modernim bendovima kao što su već spomenuti CSS ili New Young Pony Club. U tom miksu ponajviše ima originalnosti u miksanju pjesama gdje su svi dodaci ovdje radi samih pjesama, a ne tek puko nadodavanje da pjesme dobiju na ‘nečem zanimljivom’.

“Afrikanac iz Beograda” je electro-reggae-tango stvoren za izvedbu uživo, “I još” ima ritmičnost i funky melodiju koja osvaja na prvu, “Bez plana” je vrlo psihodelična, “Ćao Nevena” zvuči kao post punk u pop maniri s vrlo ljupkim vokalima, a u “Zvuku ulice” gostuje Vlada Divljan čime bi Svi na pod mogli oduševiti i pokojeg iskusnijeg slušatelja.

I kako na kraju biti pametan i reći nešto suvislo za album koji je miljama daleko od naše stvarnosti i ubraja se u sam vrh ovogodišnje electro-pop scene, ne samo u regiji, već i u svijetu jer dok drugi mlate praznu slamu jednim te istim melodijama, Svi na pod pružili su 12 skladbi koje imaju glavu i rep od uvodnih taktova do njihovih finala.

Možda je zato i za sam kraj ostavljena “Lopovska” koja se već višestruko dokazala, a ako ste upoznati s njom, očekujte još mnogo ovakve nepatvorene energije kroz “Prvi!”. Ako uspiju nešto slično ponoviti i na sljedećem izdanju, mislim da bi uskoro mogli dobiti novi efekt kakvog imamo posljednjih godina s Dubiozom kolektiv.