Sve za rock’n’roll

    2077

    Hard Time

    Rock'n'roll

    Datum izdanja: 02.09.2016.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rock’n’roll
    2. LadyLuck
    3. Tvoja tajna
    4. Šta je koga briga
    5. Ovo moj je grad
    6. Laž po laž
    7. Gdje smo to sada
    8. Pazi što radiš, pazi ‘ko zna
    9. U ovoj sobi
    10. Hej stari
    11. A kada prođe ova noć
    12. Kada si sam
    13. Kriva si za sve
    14. Put ima smisla samo kad mu ne znaš kraj

    U svoju četvrt stoljeća dugu karijeru Hard Time je ‘utkao’ svega četiri studijska albuma, od kojih je novi, kompliciranog i teško pamtljivog imena “Rock’n’roll”, izašao deset godina nakon “No 3”.

    S obzirom da nam se rijetko obraća ‘studijskim jezikom’, red je da podsjetimo kako je debitantski album, nadasve slikovitog i dojmljivog naziva, “Kiss My Ass and Go To Hell” objavljen 1993., a na njemu su sve pjesme otpjevane na engleskom jeziku. Uslijedio je “Kad poludim…” (1996), bendov ako ne najbolji, onda album s nekim najpoznatijim pjesmama cijele karijere (“Ja nisam normalan”, “Hoću sad i hoću sve”, “Pogledaj me sad”, “Nema povratka”, ” Ja sam ono što plaši te”…).Deset godina se čekalo na treći, a daljnjih deset na još jedan studijski album, no bez obzira na tako duga studijska izbivanja, ne može se reći da nije bilo Hard Timea. Upravo suprotno. Bend je svo to vrijeme stalno nazočan, puno je nastupao, čak možda više nego neki koji ‘redovno’ objavljuju nove albume.Ubilježio tako nastupe s brojnim glazbenim velikanima, svojedobno ‘skoknuo’ i do Wackena, pa odradio jako dobru britansku turneju, a u međuvremenu se Pišta pozabavio s ‘Hard Place’, koji se prometnuo u jedno od ključnih mjesta zagrebačke (pa i šire) klupske scene. Sve je to imalo utjecaja na tako dugu pauzu između dva albuma, što nije da je baš to u potpunosti opravdano, ali što je tu je. “Rock’n’roll” se snimao nekoliko godina u nekoliko (šest) studija s ‘preko nekoliko’ glazbenika, od koji su neki u vrijeme snimanja bili članovi benda, a sada više nisu.Nekako po tradiciji, Hard Time svaki album objavljuje u drugačijoj postavi, a jedina konstanta je Pišta, ‘alfa i omega’, osnivač i jedan od istinskih ‘ambasadora rocka’ u nas. Tako su se tijekom desetljeća ‘pogubili’ gitaristi Tony Lović i Ivan Mihaljević, pa basist Dario, otišao je i Mlinka, uz Pištu najdugovječniji član benda, a nove snage u bendu su Majkl Jogunić, Vatroslav Gmaz i Igor Lipovača.

    Iako, bivši su članovi dosta radili na albumu, snimali, svirali, producirali, pomagali su mnogi kolege glazbenici, i koliko god da bi nekoga sve to skupa lagano asociralo na onu staru poslovicu, ovdje nije ‘puno baba’ doprinijelo da bude ‘kilavo dijete’.

    Muziku podržava

    Dapače, “Rock’n’roll” je dosta dobar, slobodno se može reći tipičan ‘hard-timeovski hard ‘n’ heavy rock’ oslonjen na žestoke gitarske riffove, pa sasvim pristojne, iako katkad sramežljive solaže, kao i izražajne, krepke, prodorne i u svakom pogledu entuzijastične vokale te, generalno slušajući, poprilično glasan, čvrst i kompaktan zvuk.

    A baš se taj zvuk čini sadržajno bogatiji, puniji i sočniji nego ikada ranije, s povremenim ambijentalnim ugođajem i finom dozom probavljive melankolije. Produkcija je tu imala dosta posla, trebalo je posložiti/nivelirati sve te gitare, glavne i prateće vokale, klavijature, ritam sekcije i ostalo da se ne ‘sudaraju’. Ispalo je – rockerski. Točno kako treba, iako se utjecaji moderne tehnologije ne mogu ne čuti.

    I ovoga je puta napisan popriličan broj pjesama, njih 14, što i ne čudi, uzmu li se u obzir spomenute pauze između studijskih izdanja. Uz dužnu počast svim albumima, sada je dojam da se radi o najujednačenijoj kolekciji songova koju je, prije svih, Pišta napisao u svojoj karijeri. Svaki od dosadašnjih albuma već na prvo slušanje ponudio je nekoliko potencijalnih hitova, a dio pjesama redovno i nije baš bio u koheziji s tima, no ovdje je situacija drugačija.

    “Rock ‘n’ roll” nudi kontinuitet dobrih pjesama, a ako bi me se pitalo da biram, a morao bih, ‘odstranio’ bih, bez obzira na ponajbolji solo na albumu, ipak nedovoljno konkretnu “Pazi šta radiš”. Tekstovi su rockerski, onako, ‘on the road’ (“… što je koga briga kako živim ja …), mada nisu izbjegnute niti neke ljubakaste teme (“… kriva si za sve …”), ali bez patetike. Ili s njom u ograničenim, za rock standarde dozvoljenim omjerima.

    Da Pišta voli AC/DC nije nikakva tajna, a stvar “Rock’n’roll“, u kojoj mnogi mogu prepoznati “T.N.T.”, novi je dokaz za to. “Lady Luck” je jedna od boljih pjesama, s jasnim hard ‘n’ bluesy implantatima, garnirana ženskim back pjevanjima i božanskim zvukom ‘hammonda’, a “Tvoja tajna” je ugodni, na momente tamniji melodični rock, potencijala za ‘radio rotaciju’.

    Više nego solidna balada “U ovojoj sobi” polako se već i ‘iscrpila’ u promociji albuma, od pjesama srednjeg ritma izdvaja se “Ovo je moj grad“, s ‘punim’ zvukom i dosta ‘sivastim’ ambijentom, a i u “Kriva si za sve” dosta se toga dobroga, s glazbenog aspekta, može osluhnuti.

    Emotivnije akustare su uvodni i završni dio odrješitog i stasitog heavy rocka u “Gdje smo to sada”, “Hej stari” je žestica s gitarskim početkom koji vuče na “You Shook Me All Night Long”, a logika nalaže da ‘zmazana’ hard rock numera “Put ima smisla samo kad mu ne znaš kraj” započne i završava onomatopejom zvuka motora.

    Kaže se da si dobar samo ako se dokažeš u jakoj konkurenciji, a da je hard rock kod nas razvijen i ne bi se moglo reći. Tako da Hard Time nema neku baš preznačajnu i preobimnu, uvjetno rečeno, konkurenciju. No i da je tu, ovaj bi album imao zapaženo mjesto.

    Može se Hard Time voljeti, a i ne mora, može ga se poštivati, a i ne mora, ali je, takav kakav je, nedvojbeno jedna od ikona hrvatske glazbene scene. Sviđalo se to nekome ili ne. Jer, osim što niti ovdje nije ‘prodao rock’n’roll’, opet je dokazao da put uistinu ima smisla samo kad mu ne znaš kraj.

    Muziku podržava