Svakako zanimljivo za preslušati

Mlat je nastao 2007. godine, a ove godine su izdali album prvijenac “Malt” koji je došao četiri godine nakon najavnog EP-a.

Kad pogledamo biografije članova benda (svirali su ili i dalje sviraju u Jinxima, Let 3-u, Jonathanu…), u startu dobivamo predodžbu da bi ovaj album trebao biti nešto pravo, friško i zanimljivo. Već prvim taktovima se to i dokazuje…Ipak, “Malt” koliko god bio zanimljiv s miješanjem različitog zvukovlja, ostavlja dojam da se bend i ne trudi previše nakon otkrivanja svojeg zvuka. Istina, svježina melodija im daje to za pravo, ali na žalost, nakon nekoliko pjesama teško je već razaznati što ste već čuli, a što ne, jer su pjesme poprilično jednolike.Zvuk bi se najlakše svrstao u alternativni pop, a u njemu je izmiješano sve od klasičnog indieja do math rock ritmova koji nose skladbe, dok je sve upakirano u jedan mediteranski štih u kojem se jasno odaju korijeni benda.

Ovako na prvu, da pjevaju na engleskom i da su s Otoka, vjerujem da bi vrlo brzo našli svoju publiku jer ovakav zvuk se danas podosta cijeni na indie sceni, a što se naših krajeva tiče, sumnjam da će Mlat učiniti nešto posebno jer smo mi i dalje miljama daleko s praćenjem onog što se dešava u glazbenom svijetu tamo negdje na zapadu…

Uvodna “Vir” djeluje kao The Orange Strips na hrvatskom jeziku, a slijedeća “Polako dišući” ima pregršt vrlo eksperimentalnih elektonskih dijelova čime se u neku ruku približavaju Quasarru. Između te dvije pjesme balansira ostatak albuma uz tek neznatne varijacije na temu.

Mlat je ‘mlatnuo’ “Malt” i dobio rafinirani indie pop album koji spada u sferu albuma kojeg je svakako zanimljivo preslušati, ali teško iznova slušati. Jednostavno, koliko god glazbene ideje bile zanimljive, teško ih je ponovno slušati kad pjesme toliko slično zvuče jedna drugoj.