Suočavanje s metalnom olujom

Kanađani Crimson Shadows iz Toronta objavili su drugi studijski album. Osnovani 2006., prvi studijski album “Glory On The Battlefield” ugledao je svjetlo dana 2012., a dvije godine nakon njega stiglo je i drugi studijsko izdanje, “Kings Among Men”, ujedno i prvo za Napalm Records.

Potpisivanje ugovora s Napalm Records završeno je nakon što su Crimson
Shadows nastupali i pobijedili na Wacken Metal Battleu 2013. godine. Postavu benda čine vokal Jimi Maltais, vokal i gitarist Ryan Hofing, gitarist Greg Rounding, basist Morgan Rider, te bubnjar Cory Hofing. Uz Jimijeve growlove, na mikrofonu je sa svojim clean vokalom prisutan gitarist Greg Rounding. Što se samog stilskog izričaja tiče, novi album je manje-više isti kao i prvi. Dojam o stilu glazbe koju ‘proizvode’ ovi Kanađani je relativno brzo moguće dobiti, već nakon nekoliko pjesama, ali prvi dojam i ne mora biti tako precizan. Produkcija je kvalitetna, bez pogovora, no Crimson Shadows su izmiješali toliko žanrova da se ne zna slušate li ultra brze power melodije ili growlati uz death vokale.

Netipičan je to melo-death uz growlove i clean vokale, kombinaciji kojoj podlježe veći broj novijih, hrabrih bendova, a sve to uz poweraške melodije potpuna je zbunjoza za uho. Uzmu li se munjevito brze solaže i bubnjevi u stilu DragonForcea, pomiješa li ih se s vokalima u stilu Amon Amartha, izmjenama cleanova i growlova i death melodija kao kod finskog Northera ili sličnih bendova, lako je dobiti jednu melodičnu power-death ‘mućkalicu’.

Sve pjesme su srednje brze do brze, sporih nema, a nakrcane su duplim bas pedalama, solažama i melodijama. Ta nakrcanost vuče i drugi problem blage jednoličnosti pjesama, te se svaka čini kao iskopirana, s tek nekoliko izmijenjenih komponenti. Naravno, pjesme jesu energične, divlje, prave za mosh pit, no izmjene tempa, prekidanje tempa čitavog sporijim pjesmama ili prijelazima unutar pjesmama, emotivnijim, atmosferičnim komadima skoro da i ne postoji, osim kod uvoda “March Of Victory”, te akustične i instrumentalne “On The Eve Of The Battle”.

Dugačku, posljednju, desetominutnu “Moonlite Skies And Bloody Tides” karakteriziraju iste komponente, te nema predaha od munjevite glazbe, osim skoro pa neprimjetno pri kraju. Unatoč tome, pjesme kao “Braving The Storm“, zahvljaljujući zaraznim clean vokalima, “A Gathering Of Kings“, te “Heroes Among Us” spadaju u jedne od boljih na albumu.

Kombinacija melodičnog deatha i powera ponekad je i upalila, ako je promišljeno izvedena to sigurno može biti novitet koji će okupirati slušatelje, no Crimson Shadowu nedostaju povremeni prekidi prebrzog tempa, kao i dobra ideja o nekakvom konceptu kojeg bi slijedili da se uzdignu iznad ispodprosječnih stihova. Ipak, fanovima neobičnosti i miješanja glazbenih žanrova ova bi kombinacija mogla biti nešto zanimljivija.