Sunčana strana vilinskoga svijeta

Sóley je trećim albumom otkrila svoju vedriju i sunčaniju stranu. To sugerira već i naslov “Endless Summer”, koji potvrđuje da vilinski glas islandske kantautorice ovaj put donosi neke svjetlije,toplije i radosnije tonove.

Nastao u samo godinu dana u suradnji s njenim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom Albertom Finnbogasonom, ovaj je album dašak ljetnog povjetarca islandskoga ljeta, ali i ljeta same Sóley jer je nakon nekoliko izdanja protkanih melankolijom i sjetom, sada došao red na nešto drugo.

“We Sink” do danas je glavni dokument Sóleyinog glazbenoga stila, dok je “Ask the Deep“ bilo istraživanje mračnijih i kompleksnijih slojeva njenoga svijeta i svijeta uopće. Zanimljivo je kako su naslovi njezinih albuma uvijek u potpunom skladu s konceptom i pričom albuma, pa i emocijama kojim su protkani. Od ravnodušnog potonuća nakon kojeg je ispitivala dubine, došao je red na ljeto bez kraja.

Nakon što je 2014. napravila instrumentalni EP s kompozicijama za klavir, Krómantík, bilo je jasno da Sóley neće zauvijek plutati i tonuti mutnim i čeznutljivim vodama, nego da će klavir kao instrument umjerenosti i slutnje radosti doći do izražaja, uz ostale instrumente poput flaute i struna.

Za razliku od prethodnoga izdanja, na kojem su dominirale orgulje i sintisajzeri, “Endless Summer” jednostavniji je, sunčaniji i optimističniji. Toplina je osjetna na svakoj pjesmi, pa čak i tematski jer je jedna od pjesama, “Úa“, posveta kćerki. Ova je numera uvodna što nije slučajnost jer pokazuje koliko je životna promjena u kojoj se Sóley našla značila za njezin glazbeni izraz.

Svjetlinu i otvorenost strukture albuma najavljuje i naslovnica u pastelnim bojama s portretom koji je dovoljno transparentan i čist da možemo govoriti o namjeri da se istakne druga strana Sóley koju nismo dosad vidjeli.

Natruhe stare melankolije, koja je ipak transformirana vokalnim glasom dobre vile, osjetne su u “Sing Wood To Silence“. Dojam koji ostavlja ova pjesma pejsaži su nepreglednih livada s mnogo jezera i prirodom koja potpuno obuzima i uvlači u svoje krilo. Gotovo je dočarana tišina šume, a vokal zaista jest vokal slavuja. Iako većina pjesama zvuče kao uspavanke i vilinske pjesme, “Never Cry Moon” to dovodi do krajnosti, i vokalom, i instrumentima, i tekstom. “Before Falling” ostaje u zadanim okvirima albuma, iako je tekstom malo mračnija od ostalih.

Naslovi pjesma mogu zavarati da je riječ o mračnijem albumu, no svjetlina i sunčanost osjetne su čim pritisnete ‘play’. Vedrina ovoga izdanja osjetna je od početka do kraja, a upravo je kraj najbolji moment s numerom “Endless Summer” u kojoj je dočarano iskustvo ljeta, mladosti i zaustavljenosti u trenutku uživanja.

Ovaj je album savršen za nadolazeće ljeto jer zvuči upravo kao soundtrack za šetanje po plaži ili šumi, vožnju uz otvorene prozore ili skakanje sa stijena u more. Soley se otvorila i pokazala da njezina vilinska glazba ima mnoge perspektive i strane, a zasigurno će je ubuduće biti u još više boja i mirisa.