Strvinari nad svim metalcore klišejima

Sve skupa krenulo je potiho i neprimjetno. Onda je Matt Tuck, britanski ljepotanović iz Bullet For My Valentine najavio da ima bombastične vijesti.

Kad je rekao da ima snimljen album s Liamom Cormierom iz kanadskih
Cancer Bats i da zovu Axewound, meni se u glavi stvorio album nad
albumima. Još kad ga je opisao kao Slipknot iz “Iowa” faza, samo još
agresivniji, ponadao sam se Bullet For My Valentine albumu bez patetike i
pop-metala. A što smo dobili?Singlovi “Cold” i “Exorchrist“, ultimativno tipične metal pjesme u kojima se na refrenu opet ističe Mattov čisti pijevni vokal (čak s uključenim auto-tune efektom) učinile su već dovoljnu štetu i pitanje “Pa zar zbilja nisi mogao ostaviti da sve otpjeva Liam?!“

Pored takvih poteza “Post Apocalyptic Party“, koju smo upoznali još u svibnju, zvuči kao najbrutalniji muzički izdanak svih vremena. A i ona je bila – dosta tipična. No dobro, brzo su se nakon toga iskristalizirale neke činjenice – Axewound snimili su još jedan generički metalcore album!

Ako su već htjeli snimiti album k’o da ga je sam đavao pustio s lanca, onda su orkestralne baladne bljuvotine na “Collide” jednostavno nedopustive. Više se trebalo držati brzine i čistog metala kao na “Blood Money and Lies” ili ultrabrzoj modernoj metal ‘peglaoni’ za kraj – “Church of Nothing“.

Ovako je to ispala samo kolekcije Bullet For My Valentine otpadaka na kojima gostuje vokal iz Cancer Bats. Ništa više od toga. Čovjek bi očekivao da će Liam svojim sirovim urlanjem unijeti potrebnu svježinu u moderni metal koji sa sobom donosi Matt. Ok, budimo fer – tu su i likovi iz Rise To Remain i Pitchshifter, pa je naziv supergrupa donio još čudnija očekivanja.

Možda su ta očekivanja u svemu proizvela još veći dojam formulaičnosti i totalne metalcore predvidivosti. Koliko god oni najavljivali bombu i koliko god mi očekivali potencijalni album godine, dobili smo, ali zbilja – samo još jedan metalcore album s prepoznatljivim elementima garantiranim zbog ekipe koja ga je snimila.

Da, sve skupa je žestoko, ali za razliku od poželjnog “Iowa” efekta ovdje nema puno iskrenog gnjeva i metal uvrnutosti koju su nam jednostavno morali podariti. Ali zbilja – morali!