Štreberska otkupnina

Pokojni James Brown je možda bio najveći šljaker u show-businessu, a Elvis Costello najveća štreberčina.

Za jednu seriju reizdanja svojih albuma za svaku pjesmu je napisao kako
ju je napisao, a ta ista reizdanja bila su obogaćena dodatnim diskom s
novim pjesmama.

Pazite, ne nekakvim ‘outtakeovima’ ili krivo snimljenim probama, nego novim pjesmama! Stoga ne čudi činjenica što u svojim pedesetima Costello izdaje albume kao sadašnja hrvatska Vlada obećanja: s tim da Costellove ploče obećavaju mnogo više.

“National Ransom” slijeće na stari, poznati Costellov teritorij koji je već posjetio albumom “Almost Blue” (i ne samo njim!), samo što je za ovu prigodu dobitna kombinacija proširena. Masne gitare, potmuli ritmovi i žestoki country-rock riffovi čine gotovo nepogrešivu simbiozu s Tin Pan Alleyevskim melodijskim sklopovima, a Costellovo umijeće slaganja melodija je inspirirano, eruditsko, te bogato emocijama.

Gostuju Vince Gill, Marc Ribot i Leon Russell, prate ga malo The Impostersi, a malo The Sugarcanesi, dok je produkcijska palica povjerena provjerenom T-Bone Burnettu. Elvis iz svog nejakog škriputanja izvlači maksimum sugestivnosti. Album ima 16 pjesama (jednu pjesmu više ima japansko izdanje) i traje preko sat vremena, a uz njega moguće je na Internetu naći “National Ransack EP” s još četiri pjesme.

Costellova stvaralačka neuroza bez problema se prelijeva u klasične ‘proklete’ country-soul pjesme poput “Stations of the Cross“, a iz njih se najčešće bezgrešno prebacuje u skroz drugi film, recimo u broj iz ludih dvadesetih “Slow Drag With Josephine”. Vrhunac albuma je instrumentalno reducirana, “All These Strangers“, epskog trajanja od ciglih šest minuta.

Slijed pjesama je takav da je teško izdvojiti kakav ubojiti hit singl (“I Lost You” se najviše približava toj definiciji), no s druge strane, nema očito slabe pjesme (iako je po slobodnom sudačkom uvjerenju “A Voice in the Dark” najmanje dobra, odnosno, teško svojim ugođajem ‘sjeda’ nakon “All These Strangers”).

“National Ransom” je veličanstven album, vrhunac djelovanja Costellove ‘zrele’ faze (je li on ikad imao “nezrelu” fazu) i jedna od najboljih prošlogodišnjih ploča.