Stray Train: Kuražni blues–rock

    696

    Stray Train

    Blues From Hell: The Legend of Courageous Five

    Datum izdanja: 24.11.2017.

    Izdavač: SAOL/Dallas Records

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Electrified
    2. Heading For The Sun
    3. Days Gone
    4. Emona
    5. Mad Machine
    6. Blues From Hell
    7. House Of Cards
    8. Love Is Just A Breath Away
    9. My Baby’s Ride
    10. Give It Away
    11. No Easy
    12. Miracle

    Oko godinu i pol nakon izlaska debitantskog albuma “Just Because You Got The Monkey Off Your Back Doesn’t Mean That The Circus Has Left The Town” koji je zadovoljio većinu, da se tako izrazimo, ‘retro blues-rock standarda’, slovenski kvintet Stray Train napisao je, snimio i, u konačnici, objavio njegovog nasljednika.

    “Blues From Hell: The Legend of Courageous Five” logički je nastavak svoga prethodnika s, blues rocku tipičnim, odužim instrumentalnim improvizacijama, čvrstim riffovima, snažnim i konkretnim, ‘pohrapavljenim’ vokalima te, ovoga puta, jako ambicioznim gitarskim solažama.

    Iako nije previše izašao iz uobičajenih i očekivanih gabarita spomenutih glazbenih usmjerenja, ipak se radi o nešto opsežnijoj i konkretnijoj glazbenoj priči od one premijerne.

    Muziku podržava

    Pjesme zvuče iskreno i spontano, s puno kuraža i konzistentne uzlazne putanje vođene snažnim vokalima i sjajnim gitarama na momente s teškim zvukom ukorijenjenim u bluesu i psihodeliji. Zvučnom bogatstvu pridonose i kulersko bas ‘pumpanje’ te raskoš pratećih vokala, koji opravdavaju svoju primarnu ulogu poboljšavanja vokalne harmonije, bilo da ‘samo’ prate glavni vokal, bilo da ga uvode u neke istaknutije dijelove pjesama.

    Vladimir Pavelić i Tina Kresnik, ponajbolji hrvatski pjevači, dio su ove ekipe, a osim u Nizozemskoj, album je, konkretnije, gotovo svi prateći vokali, sniman i u zagrebačkom studiju Hacienda.

    Također, koliko god da su imali sporedne, ili možda bolje reći prateće uloge, zvukovi Hammonda svojom plemenitošću obogaćuju svaku pjesmu čiji su sastavni dio. Očekivano za ovakvu vrstu glazbe, koja, da ne bude zabune, ima svoje uporište u ’60-ima i ’70-ima, dakle, nije to nešto novo. Ali je nešto – dobro. Nešto prirodno s umetcima moderne u okviru potreba, nešto organski, nešto u čemu nema prenemaganja i poziranja.

    “Electrified” je, recimo, heavy blues rock ‘komad’, rifično oslonjen na AC/DC, “Heading For The Sun” je ‘zeppelinski’ komad granitne stijene, ‘radiofoničnija’ “Mad Machine” pokrivena je i slojem stonera, od “House of Cards” nikako ne treba odustati u početku zato što se iza uvodnog dijela, pomalo nalik na “Blaze of Glory”, postepeno preoblikuje u još jednu konkretnu blues numeru.

    Uz blues baladu “Love Is Just A Breath Away” mnogi će se prisjetiti Garyja Moorea, a “My Baby’s Ride” još je jedna numera širih glazbenih svjetonazora, s nešto modernijim, ili bolje reći alternativnijim figurama.

    U konačnici, može se reći da je “Blues From Hell”, ipak ne preodvažno, ali poprilično dobro djelo petorice momaka kroz čije vene, to sada više nema nikakve dvojbe, kolaju (i) blues i rock ‘n roll zrnca.

    Vrijedan album.

    Muziku podržava