Strattonov almanah za slavljenje života

    257

    Will Stratton

    Rosewood Almanac

    Datum izdanja: 12.05.2017.

    Izdavač: Bella Union

    Žanr: Folk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Light Blue
    2. Thick Skin
    3. Manzanita
    4. Vanishing Class
    5. Whatever’s Divine
    6. I See You
    7. Some Ride
    8. Skating on the Glass
    9. This is What We Do
    10. Ribbons

    “Rosewood Almanac” šesti je album Willa Strattona, kantautora s trenutnom adresom u New Yorku. Will je kratko studirao filozofiju, da bi se onda prebacio na studij glazbene kompozicije. Svirati klavir počeo je već s četiri godine te nije bilo sumnje u kojem će smjeru krenuti.

    Naziv albuma posveta je instrumentu bez kojeg Will ne može zamisliti ni svoj život ni karijeru – akustična gitara od palisandrovine. Almanah posvećen gitari i almanah nastao pomoću te iste gitare kolekcija je nježnih, akustičnih i sjetnih pjesama, napisanih s vještinom pronicanja u jezične konstrrukcije te s istančanom percepcijom sebe i svijeta. Prethodni album “Gray Lodge Wisdom” nastao je nakon borbe s rakom testisa i duge kemoterapije. To je izdanje stoga imalo sasvim drukčiju težinu i simboliku, dok “Rosewood Almanac” predstavlja priču o ozdravljenju i slavljenju života.

    Will Straton naziva se učenikom Nicka Drakea, a na njegovu glazbu velik su utjecaj imali Leonard Cohen i Hank Williams. I to se u potpunosti čuje u njeogoj glazbi jer zvuči upravo kao melankoličan i eteričan spoj cohenovskog folka i desperantno-veselog countryja Hanka Williamsa. Ipak, najizraženiji je utjecaj Nicka Drakea. Prozračni folk vokal koji napola pjeva, a napola pripovijeda te zvuk koji balansira između očaja i nade da bi se izrazio kao mirno prihvaćanje neminovnosti nesreće s bljeskovima radosti – sve se to osjeti na ovom albumu koji ima i osobne i političke konotacije i momente.

    Muziku podržava

    Na uvodnoj “Light Blue” Will zvuči gotovo prkosno, kao da se osvrće na bolest i nadvladava je pjesmom. Iako je pjesma osobna, njezina iskričavost i stanovita drskost sviranja i pjevanja mogu je smjestiti u širi kontekst, pogotovo na to upućuje stih “‘Cause I need to know why it kills the young and melts the snow…”.

    Već sljedeća, “Thick Skin”, najavljuje nešto sporiji ritam ostatka albuma. Gitara ističe moment smirenosti i staloženosti, kao i vokal, a tekst je zamišljen kao priča o prolaznosti mladosti u malom američkom gradu (“Your hometown, your new town, where do you want to be?”, “How do you spell good fortune in a language much too old?”).

    Najritmičnija numera “Manzanita” radosna je folk proslava ljubavi na kojoj se čuje čak i truba, dok je vokal opet malo intenzivniji nego na većini pjesama. Zanimljivo je da kad Will pjeva ljubavne pjesme zvuči prkosno i snažno, kao da je upravo u ljubavi našao mjesto otpora i smisla nakon teških trenutaka. Album zatvara prekrasna balada “Ribbons”, tipična folk stvar u kojoj gitara poptuno dominira i u kojoj almanah dobiva svoj krajnji smisao i svršetak.

    Will Straton stvara uporno i konstantno, no uvijek u smirenosti i polaganosti, usprkos izazovima i turbulentnim trenutcima. S “Rosewood Almanac” potvrdio je svoj veliki kantautorski talent, koji će zasigurno donijeti još dirljivih i lijepih izdanja.

    Muziku podržava
    Stisni