Strah i trepet iz New Jerseya

    1695

    Yo La Tengo

    I'm Not Afraid Of You And I Will Beat Your Ass

    Datum izdanja: 12.09.2006.

    Izdavač: Matador Rec. / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pass The Hatchet, I Think I’m Goodkind
    2. Beanbag Chair
    3. I Feel Like Going Home
    4. Mr. Tough
    5. Black Flowers
    6. The Race Is On Again
    7. The Room Got Heavy
    8. Sometimes I Don’t Get You
    9. Daphnia
    10. I Should Have Known Better
    11. Watch Out For Me Ronnie
    12. The Weakest Part
    13. Song For Mahila
    14. Point And Shoot
    15. The Story Of Yo La Tengo

    Većina obožavatelja Yo La Tengo posumnjala je u kraj benda kada je 2003. izašao njihov poslijednji album “Summer Sun”, koji je više zvučao kao na sunce na zalasku i kraj ere vladavine ovih indie veterana. Iako, po mom mišljenju, album uopće nije bio loš, zvučao je kao da se bend našao na mjestu s kojeg se nisu znali ili željeli pomaknuti, a to nikako nije slutilo na dobro.

    Zato nije ni čudno što su fanovi bili pomalo skeptični u vezi njihovog novog albuma “I’m Not Afraid Of You And I Will Beat Your Ass”. No, već sam naslov albuma dokazao je da razloga za strah nema, jer se YLT ničeg ne boje, pa tako ni reinvencije samih sebe.

    Album počinje desetominutinim gitarskim jamom “Pass The Hatchet, I Think I’m Goodkind” u kojoj distorzije Ire Kaplana proizvode nevjerojatnu buku iz jednog jedinog razloga – zato što to mogu. Meni je već u ovoj prvoj pjesmi palo napamet kako bi bilo divno čuti ovo u živo, a ta se misao (ili bolje rečeno nada) zadržala sve do kraja albuma.

    Sljedeća “Beanbag Chair” je zaokret za 180 stupnjeva, lepršava pop pjesmica na kojoj Kaplan pjeva: “I’m losing every race I run/Making misery out of fun!“. “Mr. Tough” je poziv na ples koji je mene neodoljivo podsjetio na Belle&Sebastian, a isti sam osjećaj imala i na “The Weakest Part“.

    Muziku podržava

    The Race Is On Again” je psihodelija u stilu The Byrdsa, a “Watch Out For Me, Ronnie” je ni više ni manje nego rockabilly stvar, koja je definitivno postigla onaj efekt začudnosti na albumu.

    Ali to, zapravo, za Yo La Tengo nije ništa čudno, jer su oni poznati po tome da uvijek snime sve što im padne na pamet, pa tako ni ovaj album nije iznimka. Njihova će eklektičnost doći do izražaja kao već svojevrstan trademark, pa je tako “I’m Not Afraid Of You…” zapravo tipičan YLT album, koji zvuči kao da “Summer Sun” nikada nisu ni snimili.

    Još jedan od razloga zašto će YLT zauvijek ostati zapisani kao good guys u mojoj maloj crnoj knjižici je i taj što su, za vrijeme miskanja “I’m Not Afraid Of You…”, uzeli predah i zajedno se sa Sonic Youth pojavili u epizodi Gilmorica, gdje su odsvirali akustičnu verziju “Beanbag Chair”.

    A kad smo već kod Sonic Youth, vrijeme je da spomenem i posljednju na albumu, dvanaestominutnu “The Story Of Yo La Tengo“, koja zvuči kao da je izašla iz Sonic Youth radionice. Ta će pjesma, zapravo, ispričati čitavu priču o Yo La Tengo, jer se ovdje nalazi sve što se ovom bendu može pripisati – sanjivi pop, nabijene gitarističke dionice i neizbježna psihodelija.

    Još jedan album čijih će vas 15 pjesama uvjeriti da su YLT zaljubljeni u glazbu više nego u bilo što drugo i više nego bilo koji drugi indie bend. A kad nešto toliko voliš i to tako dobro radiš, onda se zaista nemaš čega bojati.

    Muziku podržava