Stisni play, i bit ćeš okej

Kad krenete kao hip-hop grupa, očekuje se od vas da nas izbombardirate s milijardu stihova i svojih pogleda na svijet. Ali, na neki način, Elemental i dalje ima puno toga za ispričati.

Možda nije ni čudno, budući da je današnja zbilja prosječnog čovjeka iz Hrvatske nepresušni izvor materijala od kojih bi George Lucas mogao snimiti novi serijal filmova, a kamoli da si TBF, Hladno pivo i Elemental ne bi našli dosta priča za opjevati.

Elemental je svoj uspon počeo u trenutku kad su sa sampleova prešli na punokrvni bend koji naglasak stavlja na simpatičnu svirku, preko koje Shot i Remi tješe današnju generaciju mladih koji rade, plaćaju kredite i životare.

Upravo ta kombinacija opet se pokazala u punoj snazi na njihovom novom albumu “Pod pritiskom“. Ipak, slabije nego prošli put.

Muzika i dalje clean gitarama podsjeća na svježiji hrvatski Red Hot Chili Peppers, koje ritmično i melodično daju podlogu da MC-i pokažu kako se ne mora repati samo o kujama, autima i ostalim ‘svi su gore’ šprehama. Zato su se primili socijalne tematike, malo negativnijih i problematičnijih stvari. Jer ‘Dobra pjesma i dalje se rađa iz nemirnog srca’…

“Pod pritiskom” i “Ne vjerujem” imaju fora muziku, tu i tamo Remi zazvuči malo isforsirano kad pokušava zvučati ljuto i autoritativno, ali i dalje je super tekstopisac. Uslijedile su malo mirnije i snenije stvari kao “Dobar dan” u kojoj se opet bori sa zgodnim sponzorušama, vedrija pop-jazzy-r’n’b “Ladice” (u stilu stihova “Sunce, hvala ti što si izašlo za mene” s prošlog albuma) ili “Što manje znam“, joj malo bolje leže i slobodno može i češće zapjevati.

Ova tužnija strana albuma na nesretnim ljubavnim stvarima “Crveno” (možda i najbolja) i “Pokušaj života” uvijek zvuči uvjerljivo i rijetko kada takve pjesme mogu biti loše (još pamtim onu izjavu ‘svatko može napravit laganicu’), i to su teme s kojima se svi mogu poistovijetiti i tu dosta često ‘pogađaju žicu’.

Ali zato su opet neizbježne borbe s vjetrenjačama korupcije ili politike na “Zašto te imam“. Pjevati o truleži u našoj politici je isto kao i kad metal bendovi kritiziraju Busha i američku vanjsku politiku – simpa, ali besmisleno.

Možda su se najbolje snašli u trenucima kada su opisivali našu gažersku estradu u kojoj je važno otići na festival i pokazati dupe. To su stvari “Hrvatska pjevačica“, kao demo-barski-uvod u “Više od toga” i tu su najpotpunije spojili super muziku i uvjerljive tekstove.

Sve i dalje dosta ovisi o inspiraciji Remi, ali je itekako jasno da veliki dio groovea i čagice iznosi bend (npr. “Nema ga“), a da je Shot i dalje moćni vođa benda, ali ne i čovjek s najboljim glasom za ovako nešto. Album zbilja nekad zazvuči kao da je pod pritiskom, ali će, ovisno o promociji (koja me razočarala u razdoblju pred izlazak), Elementalu barem osigurati mjesto među najjačim hrvatskim bendovima – rock ili hip-hop, trenutno nije ni važno.

Iako me svih sedam matematika koliko sam ih položio na faksu ne može uvjeriti da su “Male stvari” izašle još prije više od tri godine, ipak se moram pomiriti da su nas od te davne 2004. uspjeli zaokupiti hitovima s tog albuma – što bi značilo da je dobar.

Elemental je, možda i prejasno, uzeo tu formulu i snimio sličan album koji bi ih trebao zacementirati na našoj sceni i omogućiti da neko vrijeme sviraju po našim klubovima i oduzmu mjesto Dari Bubamari i Gogi Sekulić.