Stigao je eon očeva

    4628

    Father

    One Eon

    Datum izdanja: 29.11.2010.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Alternative, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Venus & Mars
    2. The Downloader
    3. Part of Me
    4. Pyxis
    5. Satango
    6. Dreams
    7. Of Truth and Light
    8. Mangiafuoco Il Magnifico
    9. Katana
    10. Brighter Than Sun
    11. Home Away
    12. Eleanor Rigby

    Nije loše kad se neki mladi par odluči malo pričekati i ‘doći k sebi’ prije no što slože još jedno dijete. Ne znam je li pet godina ta zlatna cifra, dovoljna da bake i djedovi razmaze prvo unuče, ali nešto novo je uvijek – novo i zanimljivo.

    A ako ništa drugo, onda barem najmlađe i najslađe. “One Eon” novo je dijete koje su riječki očevi Father složili skroz bez majke. Problem je samo jedan – nisu složili dijete. Složili su čudovište!

    Nije tajna, nije ni vijest, nije čak ni upitno da su Father najpotentniji i najozbiljniji izdanci domaće metal obitelji. Možda više nisu, ono što neki nazivaju, najperspektivniji, jer u današnje vrijeme taj pridjev se daje nadolazećim nogometnim zvijezdama od smiješnih 16-ak godina, ali u oskudici ekipe koja puca visoko, riječka petorka definitivno je zaslužila status – vođa.

    Dakle, nakon pet godina i albuma “Inspirita“, pa turneja po Europi, prvo novo što smo čuli bila je obrada The Beatlesove “Eleanor Rigby” i ispalo je točno onako kako i ispadaju nabrijanije obrade starih bendova – očekivano. No, obrada nikada, a posebno na drugom albumu, ne treba biti glavni adut benda.

    Muziku podržava

    Ono što Father radi najbolje je kombiniranje melodije i ritma. I za jedno i drugo imaju totalno smisla i zato stvari “Part of Me” i “Satango” zvuče izbalansirano i originalno (koliko god to u današnje vrijeme zvučalo nemoguće). Srećom, Father nikad nisu podilazili pretjerivanju i nekakvim nakaradnim borbama za pažnjom. Pjesme su, baš ono, alternativni metal. Metal koji zvuči novo i svježe, ali koji nosi onu vibru koju prepoznaju svi fanovi muzike iz ’90-ih. godina prošlog stoljeća.

    Tu treba prepoznati umorne melodije Alice In Chainsa na “Brighter Than Sun“, ali i nekakav A Perfect Cirlce (da opet ne spominjemo glavni bend njihovog pjevača). Uz to, odličan riff na “Mangiafuoco Il Magnifico” sigurno je njihova interpretacija Panterine “Revolution Is My Name”.

    Father su sigurno isklesali svoj zanat i naučili kako napisati pjesmu. Baš zato su im aranžmani odlična kombinacija slušljivosti i redovitih igranja s posebnim dijelovima pjesama koje bilo tko željan tipične publike ne bi koristio.

    Album ima svojih skrivenih trenutaka koje treba otkriti, ali album ima i onu bombastičnost koja će zaokupiti i nestrpljivog fana nekih gitarističkih žanrova. Upravo to ovom bendu daje uvod u još jedno plodno razdoblje koje moraju sami ‘oprašiti’. Ovim albumom imaju još bolju šansu nego prošli put!

    Muziku podržava