Stari živčenjaci ne miruju

    1360

    Gang Of Four

    Content

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Grönland Records / Menart

    Žanr: Post-Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. She Said You Made A Thing Of Me
    2. You Don’t Have to Be Mad
    3. Who Am I?
    4. I Can’t Forget Your Lonely Face
    5. You’ll Never Pay for the Farm
    6. I Party All the Time
    7. A Fruitfly in the Beehive
    8. It Was Never Gonna Turn Out Too Good
    9. Do As I Say
    10. I Can See from Far Away

    Kultni britanski post-punk sastav Gang of Four u obnovljenoj formaciji djeluje od 2004., a “Content” je prvi studijski (relativno) dugosvirajući album od 1995.

    “Content” nudi više ili manje nadahnut sadržaj od deset pjesama u
    trajanju od 35 minuta i uglavnom solidno nastavlja bendovu diskografsku
    priču.Osim što u Hrvatskoj, pogotovo u Zagrebu, postoji interes za novovalna zvukovlja, Gang of Four ovdje je interesantan i zbog činjenice što su u osamdesetima ostvarili zagrebački koncert o kojem očevici i danas pričaju.

    “Content” nudi stari i dobro provjereni zvuk: reske, odsječene gitare (prekaljeni veteran Andy Gill i dalje je u formi), asimetrični i marširajući ritmovi i dalje imaju svježinu, a posebno valja naglasiti da, unatoč posjećivanju glazbenog teritorija koji je rezerviran za mlade urbane neurotičare pred živčanim slomom, Gang of Four uglavnom uspijeva ne zvučati usiljeno i infantilno, što je velik uspjeh. Nakon što su kombiniranjem funka, psihodelije i punka stvorili teren za fenomen Franz Ferdinand, sad je došlo vrijeme za plaćanje dugova, odnosno, da u periodu šutnje Kapranosa i kolega Gang of Four preotmu pokojeg poštovatelja Franza Ferdinanda u svoje jato.

    Muziku podržava

    Pjesme su kratke, štektave i intenzivne. “Who Am I?” svojom se strukturom, omjerom ritmičnosti, melodioznosti i radiofoničnosti izdvaja iz prosjeka albuma, a najslabije se pjesme mogu opisati kao zabavan kaos – recimo “I Party All the Time” ima malo imitiranja Bowiea, pljeskanja rukama i neinspirirane repeticije, no Gang of Four u krizi inspiracije ne zvuče iritantno, nego samo plitko. Sličan problem ima i “Do As I Say“.

    A Fruitfly in the Beehive” nešto je tiša, građena oko zanimljivog gitarističkog pikanja koje se odmah useli u uho, no na kraju uspijeva ipak ostaviti neodređen dojam. Upravo takav dojam ostavlja i ploča u globalu – kao solidno napravljena, sa srcem, žarom i vještinom, no kao da se ne može doseći fokusiranost koja krasi ‘one’ radove grupe s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih.

    Muziku podržava