Stari genijalci na novom projektu

The Raconteurs – bend sastavljen od na daleko i široko poznatih i potpuno afirmiranih muzičara. Skupina starih prijatelja sastala se i napravila totalni bum na trenutnoj rock sceni te po mnogima postali najbolji debitantski bend godine. Ideja je nastala prije dvije godine jednog vrućeg ljetnog popodneva u potkrovlju kuće gdje su se prijatelji Jack White i Brendan Benson sastali te napisali njima inspirirajuću pjesmu “Steady, As She Goes”.

Jack White inače poznat kao frontmen i suosnivač grupe The White Stripes, na neko vrijeme svoj prioritet je ostavio po strani te se producentski i stvaralački uključio u podvig stvaranja novih blues-rock kraljeva.

Kako je već poznato, rame uz rame su mu stali Brendan Benson koji je ujedno i njegov detroitski sugrađan, poznat otprije kao iznimni kantautor sa solo karijerom čija zadaća je bila povezati naizgled dvije nepovezive cjeline. Vrišteći blues Whitea te melodične baladice dvojca iz The Greenhornesa koji se kriju iza imena Patrick Keeler i Jack Lawrence inače zaduženih za ritam sekciju, čija se sva raskoš ritma može poslušati na posljednjem uratku svojevrsne ‘country bake’ Lorette Lynn te na vlastitim im uratcima čiji opus izvrsno prezentira posljednji studijski uradak “Sewes Soles“.

Iako osmišljen i ostvaren puno prije posljednjeg studijskog albuma Stripesa, “Broken Boy Soldier” svjetlo dana ugledao je tek u svibnju ove godine. Prezentiran je radio pristupačnim singlom “Steady, As She Goes” zbog kojeg su istog trenutka stekli mnoge simpatija ljudi diljem svijeta. Baš zbog tog singla smatraju se za najbolje rock debitante godine, iako ostatak albuma ne naginje u tome pravcu.

Album je svojevrsna mješavina, rocka, bluesa i melodičnih baladi od kojih su neke zalutale u blago psihodelične vode. Točno se uočava kako je svaki od ta četiri genijalca pridonio u stvaranju ove, po meni možda prekratke, ali definitivno dinamične i ritmične cjeline. Tako se u tom 35-minutnom ‘majstorskom’ djelu nalaze tipične skladbe za pojedine članove benda.

Akustična “Yellow Sun” te “Together” i završna “Blue Veins” čisti su pokazatelj Bensonova utjecaja na album, odlikuju se super melodiziranim ritmovima, a svrstao bi ih u izričite balade. Zatim eksplozivne “Level“, naslovna “Broken Boy Soldier” te “Store Bought Bones” izvedene prema istinskoj Stripes formi. Odlikovane piskutavošću Whiteove gitare, popraćene nizom zvonkih zvukova i sistematskih izmjena Keelerovih činela.

Pjesmu “Call It A Day” okarakterizirao bih kao tipičnu za The Greenhornes dvojac, lagana baladica isprepletena hard rock rifovima sa popratnim back vokalima.

Na posljetku “Broken Boy Soldier” je jedna spretno posložena te na zanimljiv način ispričana priča, u kojoj će svatko naći ponešto za sebe, a da to opet ne odskače od albuma kao cjeline.

Oduvijek se govorilo da bendovi sastavljeni od velikih zvijezdi nikad ne dosegnu onu očekivanu razinu, The Raconteurs je najbolji primjer kako je to moguće već iz prvog pokušaja što je pokazatelj da su se ovi dečki ozbiljno uhvatili posla i tako u potpunosti neutralizirali takve stereotipe.