St. Vincent: Je li poziv na zabavu važniji od same zabave?

    613

    St. Vincent

    MASSEDUCTION

    Datum izdanja: 13.10.2017.

    Izdavač: Loma Vista Recordings

    Žanr: Eksperimental, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hang on Me
    2. Pills
    3. Masseduction
    4. Sugarboy
    5. Los Ageless
    6. Happy Birthday, Johnny
    7. Savior
    8. New York
    9. Fear the Future
    10. Young Lover
    11. Dancing With a Ghost
    12. Slow Disco
    13. Smoking Section

    Peti album Annie Clark mogao bi biti presudni album u njezinoj karijeri. Dovoljno je bilo popratiti komentare fanova na njezinoj Facebook stranici za takvu tezu, no nakon preslušavanja samoga albuma, to je i više nego očito. Mjesec dana prije izlaska albuma u redovnom je tempu izbacivala kratke clipove koji su koncipirani u formi intervjua s jednim pitanjem. Autorica pitanja i odgovora komičarka je Carrie Brownstein. U tim kratkim videima vrtjela su se pitanja o aktualnom i prošlim albumima, inspiraciji, glazbi, ženama u glazbi, personi St. Vincent i slično.

    Komentari korisnika bili su podijeljeni: od toga da je glazbenica pretenciozna i da se prodala, do onih koji su hvalili njezinu odvažnost, transformaciju i sarkazam. Anniejini odgovori – poput onog na pitanje jesu li Annie Clark i St. Vincent ista osoba: “Trebali biste pitati nju” ili zoomiranje kamere na njezine nokte na kojima piše “fuck offf”, na pitanje što misli o položaju žena u glazbenoj industriji – pokazuju promjenu paradigme u glazbi, stavu i stilu koje St. Vincent želi prikazati.

    Muziku podržava

    Prva tri albuma prikazala su nježnu i talentiranu Annie Clark, koja svira gitaru kao da je s njom rođena, zakučaste, ali nikad toliko provokativne tekstove te stil i zvuk koji su, iako ne striktno podložni žanrovskim odrednicama, plovili u strujama indie rocka. Od jednostavnosti albuma “Marry Me” i “Actor” do kompleksnijih “Strange Mercy” i “St. Vincent” eksperimentalni se duh razvijao da bi eskalirao na “Masseduction”. Kako je sama Annie izjavila u jednom od videa, naziv albuma nije Asseducation jer treba ostaviti taj naziv za jedno od sljedećih izdanja.

    Osim te i više nego očite asocijacije, naziv je albuma o zavođenju, odnosno subjektu i objektu zavođenja – tko zavodi? Glazbenik ili slušatelj? Poigravanje asocijacijama i referencama neiscrpno je, no sasvim je sigurno da je Annie Clark uspjela u naumu i provokaciji. Tome služi i naslovnica albuma, no na njoj nije St. Vincent nego njezina asistentica, koja, usput budi rečeno, ima skoliozu. Producent albuma je Jack Antonoff, poznat po radu s Lorde i Taylof Swift.

    Transformacija ili provokacija? Oba pojma bez negativnih konotacija. Annie Clark pažljivo je osmislila koncept albuma, pažljivo ga izreklamirala i krenula u nekom novom smjeru. Eksperimentalnost ovoga albuma ogleda se u tome što je fuzija različitih podžanrova, na stilskoj razini, zvukom je također mješavina artificijelnih beatova, syntheva te nezaobilazne gitare, koja ne zvuči kao gitara, što je Annie i željela. Naime, u jednom od intervjua izjavila je da ne voli da gitara zvuči kao gitara, što joj je na ovom albumu i uspjelo. Njezin glavni znak i instrument kamufliran je i mimikriran ispod slojeva syntheva, beatova i electro-pop zvuka, i to je ključno za ovaj album.

    Album je eksperiment na još jednoj razini. “Masseduction” test je i za glazbenu industriju, i za slušatelje i za izvođače. Kako percipiramo glazbenike i njihovu glazbu, koja su nam očekivanja i predrasude, jesmo li konzervativni ili želimo da se glazbenici mijenjaju i provociraju, izazivaju naše predodžbe? Annie Clark poigrala se sa svim tim pitanjima, no “Masseduction”, prema njezinim riječima album je o seksu, drogi i tuzi. Iskreniji je odgovor bio da je album o ljubavi i samo ljubavi.

    Svakako ne na puko autobiografskoj ili osobnoj razini, kao da na albumu Clark ispovijeda povijest svojih odnosa ili slično. Album je autobiografski u smislu da ga nosi odnos glazbenice prema samoj sebi i prema glazbi uopće. Clark se otvorila na “Masseduction” više nego na svojim ostalim albumima jer se usudila pomaknuti granice u kojima je dosad bila, suočiti se sa slavom koja je prati zadnjih godina te prihvatiti svoj unutarnji nered. Stoga je i zvuk albuma kaotično-zabavno šarenilo, koje naginje popu i elektronici.

    Dva najavna singla, “New York” i “Los Ageless”, najbolji su indikatori toga šarenila, kao i naslovna pjesma “Masseduction”, koja je drukčija od svega što je Clark dosad napravila i vjerojatno će stihovi I can’t turn of what turns me on postati zaštitni znak albuma. Nakon uvodne “Hang on Me”, na kojoj vokal zvuči upravo kao zavođenje, već sljedeća “Pills”, na kojoj gostuje Cara Delevigne, pokazuje eklektiku albuma, sa synthevima, beatovima i gitarom koja ne zvuči kao gitara, što je prijelomno za ovo izdanje. Navedene numere nose album i ključne su za obrat u stilu i zvuku St. Vincent. Iako na prvo slušanje zvuče preartificijelno, previše pop i konfuzno, potpuno se uklapaju u koncept albuma.

    Kako rijetko koji album St. Vincent može proći bez Johnnyja, tako je i na ovom albumu pjesma o njemu – “Happy Birthday, Johnny”. Bilo da je riječ o alter-egu, ljubavniku, prijatelju, u svakom je slučaju zanimljiv koncept, a sama je pjesma tipična balada u staroj maniri St. Vincent. “Slow Disco” također je balada i vjerojatno jedna od boljih koje je glazbenica napravila. Album zatvara “Smoking Section”, u kojoj Clark progovara o samoubojstvu, što je zapravo očekivano zatvaranje albuma kojim se prožimaju seks, ljubav, destrukcija, droga i identitet.

    “Masseduction” balansira između klasičnih St. Vincent balada i napumpanih pop numera, koje ne zvuče toliko loše, koliko su neobične za ovu glazbenicu. Nekima će se svidjeti, nekima ne, stari fanovi će možda odustati, novi će doći, no činjenica je da Annie Clark ima njuh za pozitivnu provokaciju i preispitivanje trendova. Kada su je pitali što je za nju zavođenje odgovorila je: “Kada je poziv bolji od same zabave”. To zapravo sumira dosta toga o ovome albumu. Ponekad nije loše pomaknuti se s mjesta na kojem su te ljudi navikli vidjeti i okrenuti se ka nečem drukčijem. Ionako će vrijeme pokazati jesu li “Actor” i “Marry Me” bolji od “St. Vincent” ili “Masseduction”.

    Muziku podržava
    Stisni