Sredozemni blues

Imaju sjajnu kulturnu ponudu, odličnu klimu, izvrsnu kuhinju, u zadnjih 10 godina pobijedili su na prvenstvima u nogometu, košarci i Eurosongu, bila je i Olimpijada tamo, ali ipak kompilacija ”Putumayo presents Greece” je najtužnija od svih 10 Putumayo kompilacija koje sam preslušao u zadnjih godinu dana.

Je li to zato što je država Grčka dužna “mučo, mučo denaros” (možda kompilacija ”Putumayo presents Croatia” bude apsolutni crnjak)?

“Putumayo presents Greece” je kompilacija pjesama iz Grčke koje, pogađate, pjevaju grčki izvođači. Na ploči je prisutna i grčka dijaspora, sastav iz SAD-a Children of the Revolution ima grčkog pjevača, pa eto i njih ‘vamo. Dominantni instrumenti i ritmovi su oni koje prakticira trojac Tonči Huljić (pjesma “Pino, Pino” kao da je stvorena za novi album Magazina) – Goran Bregović (novijeg datuma) – Jasmin Stavros, ali ovo je grčki melos i Grci nisu krivi što je negdje na ovom svijetu stvoren komercijalni mutant srodan njihovom melosu koji kod sebe (mislim na mutanta) umjetničke vrijednosti ima onoliko koliko Zagrebparking sućuti.

Spomenuta “Pino, Pino” (u prijevodu “Pijem, pijem”) najbliža je hrvatskim kavanskim pop-epovima, no dojam bitno popravljaju “Ta Ziliarika Sou Matia“, “Arnisi” i zaključna “Exinta Dis Solaria“. Proslavljeni grčki kantautor George Dalaras donosi pjesmu “Sou Axize Mia Kaliteri Agalia” koja podsjeća na Bregovićevu “Ipak, poželim neko pismo” (odgovor na pitanje ‘tko je koga’ ostavljam vama).

“Ta Ziliarika Sou Matia” donosi nešto veselog i pokretnog zvuka nakon polusatne kuknjave, iako interpretacija otkriva da nije sve tako u radosnim bojama. Dionice žičanih instrumenata kradu show vokalnim i tako je skoro na cijelom albumu.

“Putumayo presents Greece” je zanimljiva kompilacija iz asortimana te kuće, no teško da će kod mnogo ljudi potaknuti bjesomučna slušanja ili dalje istraživanje grčke glazbe. A možda su za takvu percepciju krivi Goran, Tonči i Jasmin…