Srcedrapajuće i patetično izdanje nekadašnjih prvaka americane

Kad se skupi grupa prijatelja koja uživa raditi glazbu i to im dobro ide, očekujete kvalitetne stvari.

Tako je dosad bilo s Giant Sandom. Impresivna diskografija dokaz je tome da je Howe Gelb sa stalno mijenjanom postavom zaista marljivo radio i izbacivao albume jedan za drugim. Giant Sand su stvarali americanu za šire krugove publike i jesu privukli pažnju na sebe već s prvim albumima. Miks alternativnog countrya, americane i roots rocka bio je privlačna priča pa su i od kritike bili dobro primljeni.No recentni album je nešto drugo – tu ima svega, onoga što su dosad radili plus utjecaji bluesa, popa i country aranžmana. “Heartbreak Pass” je takva jedna mješavina raznih žanrova koja u konačnici donosi srcedrapajući kompleks pjesama koji nimalo ne liči na prijašnje radove benda.Sad su više inzistirali na roots rock zvuku koji prožima većinu stvari, pogotovo u “Hurtin’ Habit” koja jedina liči na pristojnu stvar. Od petnaest pjesama možemo izdvojiti dvije-tri koje su ispunile očekivanu normu, ostale su potpuno promašene americana balade s patetičnim tekstovima i lošom izvedbom. Prva zamjerka je na tekstove koji su previše oslonjeni na ljubavnu tematiku kojoj se pristupilo na banalan način tako da su u konačnici prosječni, ako ne i gore od toga.

“Heaventually” je takva jedna stvar u kojoj se Gelb poigrao riječima, ali dok slušate ništa pametno se tu ne da izvući, tek besmisleno pjevušenje.

“Every Now and Then” i “Bitter Suit” se izdvajaju, uz gore spomenutu “Hurtin’ Habit” kao prave americana stvari s country podlogom u kojima isijava ono što smo dosad naviknuli čuti od benda. Vokalno su jedine pošteno odrađene, na ostatku albuma je vokal toliko razvučen, neartikuliran i na razini infantilnog šaputanja, da je gotovo neprepoznatljiv.

Giant Sand nas je naučio na dobre stvari, ali “Heartbreak Pass” je veliko razočaranje – zvuk se nije promijenio, ali je nekako razvodnjen i neinspirativan. Trebalo se više osloniti na pravu americanu i alternativni country koji su prije radili, a ne koketirati s popom koji im nikako ne pristaje. Malo toga pozitivnog se može reći o albumu koji je jedan od onih koje jedva uspijete izdržati preslušati do kraja.