The Jim Jones Revue
The Savage Heart
Datum izdanja: 12.10.2012.
Izdavač: Punk Rock Blues Records
Žanr: Garage Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Rock’n’roll se prvih 25 godina svog bivanja mogao vrlo lako pratiti linearnim prikazom najpopularnijeg podžanra ove predivne glazbe u svakom pojedinom razdoblju.
Od 1954. do kraja sedamdesetih rock’n’roll predvodili su redom:
rockabilly, rock’n’roll, američka pop rock produkcija, britanska
invazija, psihodelični rock, hard rock i punk. Od početka osamdesetih
dolazi do eksplozije svih žanrova, neki podžanrovi dobivaju prefiks ‘post’, određeni se revitaliziraju, razvija se stadionski pristup
rocku…
The Jim Jones Revue hrani se rockom Stonesa, punkom The Ramonesa, garageom Jon Spencer Blues Explosiona, ali, prije svega, rock’n’rollom Little Richarda kojem duguje inspiraciju za gotovo svu svoju glazbu. Ovaj bend predstavlja kako bi zvučali Chuck Berry ili Little Richard da su kojim slučajem rođeni 1970. Eddie Cochrana ne možemo uvrstiti u jednu od ovakvih jednadžbi, jer Lemmy tvrdi da bi ovaj svirao heavy metal. A neka baci kamen prvi onaj tko će se usprotiviti Lemmyu.
Najveća prednost The Jim Jones Revuea definitivno je potencijalna raznolikost publike koju dečki svojom svirkom mogu privući. Od tradicionalnih rockera, punkera, alternativaca, ljubitelja noisea, garagea pa čak i rockabillya. Baš svi su pozvani.
Prva pjesma na albumu “It’s Gotta Be About Me” udara u glavu kombinacijom klavira Jerrya “The Killera” Lewisa i gitara alternativnog rocka, uz stvarno dobrih posljednjih pola minuta pjesme gdje Jim Jones za vokalom poludi. “Never Let You Go” savršeno revitalizira pedesete. Pih, kao da su pedesete ikad prošle; one žive vječno.
Pjesma “Where Da Money Go?” zvukom vuče na Chucka Berrya 21. stoljeća. Ma ne samo zvukom, i naslovom pjesme. Čisti Chuck Berry. Tko zna, pričat će. “In and Out of Harm’s Way” najbolja je pjesma na albumu, šest minuta duga pjesma koja čak ima i dobru melodijsku liniju. Posljednja pjesma na izdanju previše je mirna “Midnight Oceans and Savage Heart” u kojoj ga prati samo ‘Jerry Lee Lewis klavir’.
Bend je još jednom snimio pravi album koji nam svojom muškom rock bukom garantira iskren pristup onome što radi. A najbolje od svega je što je ovaj album grijeh slušati samo kod kuće, treba ga doživjeti na koncertu.