Spoj pedesetih i nultih

    1389

    The Jim Jones Revue

    The Savage Heart

    Datum izdanja: 12.10.2012.

    Izdavač: Punk Rock Blues Records

    Žanr: Garage Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. It’s Gotta Be About Me
    2. Never Let You Go
    3. 7 Times Around the Sun
    4. Where Da Money Go?
    5. Chain Gang
    6. In and Out of Harm’s Way
    7. Catastrophe
    8. Eagle Eye Ball
    9. Midnight Oceans and The Savage Heart

    Rock’n’roll se prvih 25 godina svog bivanja mogao vrlo lako pratiti linearnim prikazom najpopularnijeg podžanra ove predivne glazbe u svakom pojedinom razdoblju.

    Od 1954. do kraja sedamdesetih rock’n’roll predvodili su redom:
    rockabilly, rock’n’roll, američka pop rock produkcija, britanska
    invazija, psihodelični rock, hard rock i punk. Od početka osamdesetih
    dolazi do eksplozije svih žanrova, neki podžanrovi dobivaju prefiks ‘post’, određeni se revitaliziraju, razvija se stadionski pristup
    rocku…Od tada do danas promijenilo se sve, a da bi dio nas želio da se ništa nije promijenilo. Pod epitetom, oznakom, simbolom ‘rock’ prodaju nam i muda pod bubrege i bubrege pod muda, a velika većina toga čisto je smeće. Smeće koje predstavlja mini uspjeh za neke od nas kad neki suvremeni album preslušamo od početka do kraja.Tako da bendovi poput The Jim Jones Revue mogu doći kao melem za uši, a mogu zvučati kao nešto potpuno suprotno. Melem sigurno nije ovakva buka kakvu stvara ovaj bend, ali upravo ta buka itekako nam je potrebna kad čujemo neku od današnjih indie splačina. Nadajmo se da ne moramo ovdje govoriti neke sintagme poput ‘čast izuzecima’ ili ‘uz časne iznimke’ jer to se u glazbi implicira.

    The Jim Jones Revue hrani se rockom Stonesa, punkom The Ramonesa, garageom Jon Spencer Blues Explosiona, ali, prije svega, rock’n’rollom Little Richarda kojem duguje inspiraciju za gotovo svu svoju glazbu. Ovaj bend predstavlja kako bi zvučali Chuck Berry ili Little Richard da su kojim slučajem rođeni 1970. Eddie Cochrana ne možemo uvrstiti u jednu od ovakvih jednadžbi, jer Lemmy tvrdi da bi ovaj svirao heavy metal. A neka baci kamen prvi onaj tko će se usprotiviti Lemmyu.

    Muziku podržava

    Najveća prednost The Jim Jones Revuea definitivno je potencijalna raznolikost publike koju dečki svojom svirkom mogu privući. Od tradicionalnih rockera, punkera, alternativaca, ljubitelja noisea, garagea pa čak i rockabillya. Baš svi su pozvani.

    Prva pjesma na albumu “It’s Gotta Be About Me” udara u glavu kombinacijom klavira Jerrya “The Killera” Lewisa i gitara alternativnog rocka, uz stvarno dobrih posljednjih pola minuta pjesme gdje Jim Jones za vokalom poludi. “Never Let You Go” savršeno revitalizira pedesete. Pih, kao da su pedesete ikad prošle; one žive vječno.

    Pjesma “Where Da Money Go?” zvukom vuče na Chucka Berrya 21. stoljeća. Ma ne samo zvukom, i naslovom pjesme. Čisti Chuck Berry. Tko zna, pričat će. “In and Out of Harm’s Way” najbolja je pjesma na albumu, šest minuta duga pjesma koja čak ima i dobru melodijsku liniju. Posljednja pjesma na izdanju previše je mirna “Midnight Oceans and Savage Heart” u kojoj ga prati samo ‘Jerry Lee Lewis klavir’.

    Bend je još jednom snimio pravi album koji nam svojom muškom rock bukom garantira iskren pristup onome što radi. A najbolje od svega je što je ovaj album grijeh slušati samo kod kuće, treba ga doživjeti na koncertu.

    Muziku podržava