Splitski punk/metal – prirodan 100%

U gradu kojim vlada tipičan hrvatski šund, gradu gdje je niknuo (i očito misli vječno trajati) jedan Magazin, gradu gdje underground postoji kao i svugdje oko nas, napokon se dogodilo nešto dobro! Ljudi dobre volje, jednostavni dečki željni energije i dobre glazbe već više od desetljeća imaju svoje Đubrivo.

U vrijeme brojnih instant zvijezdica i nelogičnosti na vrhu scene, rijetko se dogodi da netko napokon izađe iz garaže. Nakon slavonskog proizvoda Septica, jedan humoristični metal/punk pristup dobio je i grad Split. Đubrivo se ne boji reći što misli, ne srame se opsovati sve i svakoga i nije ih briga što će šminkeri diljem svijeta namrgođene face gledati njihove koncerte.

Da ova paralela sa Septicom ne bude tu bez temelja, može se reći da je i glazba tu negdje, ali još je važnija činjenica da su se dečki iz Đubriva svesrdno zahvalili Septicinom frontmanu – bogu humora. Dakle, to i ovdje vlada. 16 pjesama protkanih svakojakim blesavim temama, sarkastičan (nerijetko i jako istinit) vokal u jednom ozbiljnom kvalitetnom i žestokom ritmu. Punk/metal je najjednostavnije reći, ponajviše zbog tekstova prelijepljenih nad fora rifovima.

Opjevalo se kćeri kurve (“Vaša kćerka“), budale koje se nerijetko vikendom spuštaju u grad i rade sranja (“Peta zona“), o seksu s dlakavim curama i njihovoj nepristojnosti (“Zašto si podrignula?” i “Zašto se ne pereš?”), o pivi, o masturbaciji (“Upri brale“), o modnim časopisima, o pornićima (prvi singl “Porno Star“) i svemu što ide uz to.

U nijednom trenutku albuma ne pokušavaju ispasti nešto prepametni, tim glasom teško bi bilo opjevati nešto jako ozbiljno, pa su tu da se zabave i da zabave nas. Ipak, glazba često pokazuje sposobnost da slože pjesme kojih se mnogi metalci ne bi posramili.

Recimo, pjesma “Šta je?” ima jedan ultra žestok odvrištan refren kojim je ovaj bend mene definitivno kupio. Toga u Hrvata jako fali i velika je šteta što toga na albumu nema u većoj mjeri.

Beskompromisna brzina na neuobičajenoj “Napokon silovana” o curi koja je htjela biti silovana, Slayerovsko peglanje na njihovoj himni “Ja sam okorjelo đubre” i totalno Maidenovski rif na “Zašto se ne pereš?“, pokazuju na čemu su odrasli i što pokušavaju nekako implementirati u hrvatsku scenu.

Ide jako teško, ali jednog dana možda borba s vjetrenjačama i uspije. Trenutno su Đubrivo na putu da se pridruže Septici, Kawasaki 3P-u i Hladnom pivu da pune klubove gdje će se slušati dobra mjuza, gjde će se klinci polijevati pivom, gdje će i najružniji, i najdeblji, i najprištaviji zbariti nešto, i gdje će se narodnjake spomenuti samo u kontekstu Vucinog heavy metal projekta…

Urlajte i svirajte, đubretari! Ajmo!