Vava
Cinemascope Blues
Datum izdanja: 29.11.2011.
Izdavač: Dallas Records
Žanr: Ambijentalna muzika, Blues, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Vinilka je nekad bila glavno glazbeno oružje, a danas je skupocjen i preplaćen format za glazbene sladokusce, pa je veliko iznenađenje što je Vavin “Cinemascope Blues” izdan isključivo na ploči.
Naravno, živimo u 21. stoljeću kada bi izdavanje samo na ploči bilo ravno neizdavanju albuma osim za one rijetke koji vole određenog izvođača i pri tome posjeduju i gramofon, pa se uz samo izdanje dobije i kod za skidanje albuma u mp3 formatu, tako da se može birati način slušanja “Cinemascope Blues”.
Bilo kako bilo, “Cinemascope Blues” odlično se uklapa u sklop spomenutih albuma, s time da moramo napomenuti da je Vava otišao korak dalje uključivanjem niza elektroničkih momenata što njegov “Cinemascope Blues” pretvara u ‘space’ inačicu ‘filmskog bluesa’.
Ponegdje je eksperiment uzeo previše maha, pa je neke dijelove lakše preskočiti nego neprestano slušati, ali cilj opravdava sredstvo, a sredstvo je u ovom slučaju vrlo originalna glazba koja spaja mnoge žanrovske odrednice u jednu koju je stvarno najlakše opisati kao naslov albuma.
Razlog leži u tome što su sve pjesme instrumentalne i uz malo imaginacije može se lagano zamisliti kakav bi to film bio u kojem bi ovih osam pjesama bile soundtrack. Pomalo tjeskoban, a opet pun nade, to bi bio jedan vrstan art film, a Vavine izražene glazbene ideje odavale bi dodatnu dinamiku filma.
Glazbeno gledajući, nema sumnje da su Vavini glavni uzori Ennio Morricone i Ry Cooder, a moglo bi im se nadodati i cijeli niz friškijih igrača koji ruše sve pred sobom. Naravno, u prvi plan iskaču Calexico, ali i The Flaming Lips zbog jake izražene space jeze koja prožima većinu pjesama.
Dvije pjesme su posuđene, to su od ranije poznate “Amazing Grace” i “Encore“, a baš prvospomenuta je i vrhunac albuma pa je prava šteta što ne traje duže, nego tek minutu i četrdesetak sekundi. Briljantna nova verzija jedne od najčešće obrađivanih pjesama u povijesti glazbe ostavila je gospelski duh ‘berača pamuka’ uz pridodani niz prekrasnih gitarskih bravura zbog čega Vavino stvaralaštvo i jest toliko posebno i cijenjeno.
Gledajući u cjelini, potpuno je jasno da ovaj album nije za svakoga i da neće svi podjednako uživati u njemu. Zbog svoje atmosfere odbit će mnoge slušatelje, a s druge strane, većina fanova ostat će zadivljena svježinom rada koju Vava još uvijek može pružiti.
“Cinemascope Blues” vrlo je dobar ambijentalni album koji opisuje struju svijesti i sve crne rupe u kojima se mnogi od nas rjeđe ili češće nalaze. Opisivanje takvih emocija i situacija vrlo je teško, ali Vava na svom novom albumu to čini vrlo uspješno i smiono, kao pravi maher s pesimističnom barijerom pred sobom.