Space blues za kraj ambijentalne trilogije

    1249

    Vava

    Cinemascope Blues

    Datum izdanja: 29.11.2011.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Ambijentalna muzika, Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Here comes the last waltz
    2. On the tightrope ride
    3. Dialogue
    4. Amazing grace
    5. Empty glasses
    6. Encore
    7. Cinemascope blues
    8. Goodbye

    Vinilka je nekad bila glavno glazbeno oružje, a danas je skupocjen i preplaćen format za glazbene sladokusce, pa je veliko iznenađenje što je Vavin “Cinemascope Blues” izdan isključivo na ploči.

    Naravno, živimo u 21. stoljeću kada bi izdavanje samo na ploči bilo ravno neizdavanju albuma osim za one rijetke koji vole određenog izvođača i pri tome posjeduju i gramofon, pa se uz samo izdanje dobije i kod za skidanje albuma u mp3 formatu, tako da se može birati način slušanja “Cinemascope Blues”.S ovim albumom Vava je zaokružio priču o bilježenju vlastitog stanja nizom ambijentalno-filmskih albuma protkanih većinom instrumentalima koji imaju bazu u rocku, bluesu, gospelu i sličnim klasičnijim formama, ali su skroz nepredvidivi i eksperimentalni, pa mnogi ne bi rekli da je to učinio bivši član Laufera.

    Bilo kako bilo, “Cinemascope Blues” odlično se uklapa u sklop spomenutih albuma, s time da moramo napomenuti da je Vava otišao korak dalje uključivanjem niza elektroničkih momenata što njegov “Cinemascope Blues” pretvara u ‘space’ inačicu ‘filmskog bluesa’.

    Muziku podržava

    Ponegdje je eksperiment uzeo previše maha, pa je neke dijelove lakše preskočiti nego neprestano slušati, ali cilj opravdava sredstvo, a sredstvo je u ovom slučaju vrlo originalna glazba koja spaja mnoge žanrovske odrednice u jednu koju je stvarno najlakše opisati kao naslov albuma.

    Razlog leži u tome što su sve pjesme instrumentalne i uz malo imaginacije može se lagano zamisliti kakav bi to film bio u kojem bi ovih osam pjesama bile soundtrack. Pomalo tjeskoban, a opet pun nade, to bi bio jedan vrstan art film, a Vavine izražene glazbene ideje odavale bi dodatnu dinamiku filma.

    Glazbeno gledajući, nema sumnje da su Vavini glavni uzori Ennio Morricone i Ry Cooder, a moglo bi im se nadodati i cijeli niz friškijih igrača koji ruše sve pred sobom. Naravno, u prvi plan iskaču Calexico, ali i The Flaming Lips zbog jake izražene space jeze koja prožima većinu pjesama.

    Dvije pjesme su posuđene, to su od ranije poznate “Amazing Grace” i “Encore“, a baš prvospomenuta je i vrhunac albuma pa je prava šteta što ne traje duže, nego tek minutu i četrdesetak sekundi. Briljantna nova verzija jedne od najčešće obrađivanih pjesama u povijesti glazbe ostavila je gospelski duh ‘berača pamuka’ uz pridodani niz prekrasnih gitarskih bravura zbog čega Vavino stvaralaštvo i jest toliko posebno i cijenjeno.

    Gledajući u cjelini, potpuno je jasno da ovaj album nije za svakoga i da neće svi podjednako uživati u njemu. Zbog svoje atmosfere odbit će mnoge slušatelje, a s druge strane, većina fanova ostat će zadivljena svježinom rada koju Vava još uvijek može pružiti.

    “Cinemascope Blues” vrlo je dobar ambijentalni album koji opisuje struju svijesti i sve crne rupe u kojima se mnogi od nas rjeđe ili češće nalaze. Opisivanje takvih emocija i situacija vrlo je teško, ali Vava na svom novom albumu to čini vrlo uspješno i smiono, kao pravi maher s pesimističnom barijerom pred sobom.

    Muziku podržava